U Devlet-hanuminu kuću, koja je uprav naprama haremu džamijskom, sleglo se silno ženskinje da vidi gizdavi svijet kad se iz džamije raziđe. Bajram je i ženskinje gizdavo, a sve veselo, samo Mehaginica tužna, žalosna. Došla u taj veseli svijet da vidi svog sinčića, kad joj iz džamije izađe. Žene ju tješile i razgovarale, a ona plakala. Iz džamije se čuli dirljivi glasovi i doskora poče dova a stotine i stotine grla zabrujalo haremom: "Amin, amin!".Pročitaj više
Stjecište raznoraznih karaktera, pogleda na život, bifurkacija Istoka i Zapada, jedna od posljednjih orijentalnih varoši na Balkanu - Sarajevo - progutalo je u se hiljade života, zakopalo hiljade nada, a ostvarilo ih također na hiljade, pa će valjda i onaj skromni san Muje Halvadžije. Još prvog dana kad je stigao, bježeći od šejtanski brzih “tomobila”, lijevodesno, nasmijala mu se sreća. Pročitaj više
Sutra je Bajram! Dan očišćenja i vedrine u dušama! Dan kada se veliki i mali, siti i gladni raduju. Ovi posljednji, naravno, mnogo manje. To je jedini praznik u kome se stvarno praznuje. Niko ne treba da radi. Ti dani su jedini u godini kad muslimani mogu da ne rade. Bogatiji daju onima koji nemaju. Treba da se u tim danima i fukara proveseli i zaboravi na brige. Tako je bilo nekada... Sada se izgleda i ovi običaji opoganili i sve više padaju u zaborav... Zatvor je šutio u tišini opkoljen širokim sjenama jednog Pročitaj više
Hamid Šahinović Ekrem rođen je 1879. godine u Humu kod Foče. Osnovnu školu završio je u Foči, a gimnaziju u Sarajevu. Studirao je pravo u Beču i Zagrebu gdje je i doktorirao. Radio je kao sudija i podnačelnik Sarajeva. Umro je u Sarajevu 1936. godine. Objavljivao je pripovijetke u Sarajevskom listu i Beharu. Jedan je od najplodnijih bosanskohercegovačkih dramskih pisaca (Đavo pod čergom, Punica, Dva načelnika, Na planini, Fata s Krajine, Zmaj od Bosne i dr.). Za prozu Hamida Šahinovića Ekrema, Zdenko Lešić kaže: „...Hamid Šahinović je u muslimansku pripovijetku uveo Pročitaj više
Bošnjački književnik Riza-beg Kapetanović Ljubušak rođen je u Vitini kraj Ljubuškoga 25. V. 1868, a umro u Sarajevu 24. XII. 1931. Nakon austrijske okupacije BiH 1878. bio je prvi Bošnjak koji je pohađao vojnu kadetsku školu u Sarajevu. Sin je znamenitog Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka. Živio je na obiteljskim posjedima baveći se književnim radom. Riza-beg je prvi bošnjački pjesnik koji piše latinicom i prvi koji je objavio zbirku pjesama iza austrougarske okupacije (1893). Jedan je od istaknutijih predstavnika bošnjačkoga nacionalnog buđenja, surađivao je u “Bosanskoj vili”, “Bošnjaku”, “Pročitaj više
Voli crveno. Kada ustane ujutro, obuče se i vidi neki od crvenih detalja, kojih je uistinu mnogo u njenom stanu, osjeća se bolje. To joj, objašnjava, daje snagu i sigurnost. Stoga ju je u javnosti bilo gotovo nemoguće vidjeti bez nekog crvenog detalja – naušnica ili šala. Uz smijeh objašnjava da i to možda ima veze s tjelesnim – malokrvna je. I taj smijeh, snaga i ozbiljnost – sve je to Bisera Alikadić (Livno, 1939.), žena u zrelim godinama čije su riječi snažne, oštre, ogoljene i nose poruke koje ne prihvataju ravnodušnost kao Pročitaj više
Riječ je o pjesništvu koje se ostvaruje dvojakom snagom. Istodobno, Zilhad Ključanin će afirmirati takozvanu poetiku iskustva jezika, štoviše, oslobođenu, ponekad, do ruba konkretističke intervencije (nikada lingvizma), a s druge će strane prisegnuti jednostavnom, stvarnosnom jeziku sa senzibilnim i emotivnim odnosom prema zbilji, odnosno jeziku koji zahtijeva stringentnu organizaciju. On je umio svakodnevno, u razdoblju od sto dana, napisati jednu pjesmu jednakovrijedne kvalitativne razine. Pritom mu nikada pogrešna riječ i suvišan izraz neće raniti pjesmu. Dakle, kao vrlo plodan pjesnik, jedan je od prvih, tada još uvijek mladih pjesničkih „junoša“, Pročitaj više
Alija Nametak je zabilježio i opisao jedan običaj u Mostaru po kome su se u ramazanskim večerima, između iftara i teravije, okupljala djeca i u grupama hodajući po mahalama naglas učila ovu brojalicu.Pročitaj više
Husein Hasković jedan je od najvećih majstora jezika savremenog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog pjesništva. Rođen je 1955. godine u Šadićima, nadomak Foče. Za sebe kaže da je dovoljno da se o čovjeku zna kad je rođen, kad je umro, i 'nako ime – ono što na kamen stati možePročitaj više
Kao što su stari hrvatski pisci služili se latinskim jezikom, tako se Bašeskija poslužio turskim jezikom u svome Ljetopisu. Koristio je varijantu turskog jezika kakav se govorio u Bosni, a kojeg su Turci zvali "Bošnjak-lehdže" - bosanskim dijalektom. Ali Bašeskiji je bosanski jezik bio materinski, i on je u svojim kronikama zapisao da je bosanski jezik bogatiji od turskog, arapskog i perzijskog jezika. A to je ilustrirao na primjeru glagola ići, koji u arapskom ima tri slična oblika, "Zehebe - raha - meša", dok u turskom jeziku Pročitaj više
© 2019 - 2022. BZK "Preporod". Sva prava zadržana.
