Književni opus Hazima Akmadžića, barem do sada, ni približno nije istražen na način kako to to svojim kvalitetom zaslužuje. Za ovakav odnos književne kritike prema njegovom djelu poštoji više razloga. Među najvažnije svakako bih ubrojio jedan razlog koji po mom mišljenju zaslužuje dublju analizu i objašnjenja. Akmadžić je, naime, pisac izvan svakog generacijskog određenja, jedan od rjeđih pisaca sa ovih proštora koji nije podlijegao pomodnim trendovima, niti dozvoljavao da njegova poezija ostane na razini pukog efektiranja. Činjenica je da se 1973. godine Pročitaj više
Iako se o pjesniku i dramskom piscu Enesu Kiševiću zaista mnogo pisalo te ga se također i obilno kao pjesnika za djecu i odrasle nagrađivalo, zatim prevodilo (na dvadeset jezika) i potom antologiziralo, nije primijećeno da je kao autor obrađen u zadnjim povijestima hrvatske književnosti Slobodana Prospera Novaka i akademika Dubravka Jelčića. To zaista začuđuje jer je riječ o književnim povjesničarima koji dokazano poštuju dvosmjerni književni put i angažman na relaciji Zagreb – Sarajevo. Shvatit ćemo to kao određeni nemar i nepravdu spram pjesnika Pročitaj više
Enes Dazdarević rođen je 1965. godine u Novom Pazaru. Studirao je geografiju u Prištini i Sarajevu. Bio je urednik novopazarskog političkog magazina „Has“. Objavljivao u časopisima „Mak“, „Lica“, „Život“, „Konture“. Zastupljen je u više antologija i panorama bošnjačke poezije. Objavio je knjigu pjesama „Ruska straža“ (Damad, Novi Pazar, 1993). Živi u Novom PazaruPročitaj više
Volumen rukopisne ostavštine Envera Čolakovića impresivan je. Obuhvaća preko tristo bibliografskih jedinica u rasponu od ciklusa europskog haikua i minijatura, do poema i ciklusa pjesama epskih razmjera, te pripovijetki, novela, drama i romana. Još jednom ustvrđujemo da gotovo nema ni jedne književne forme u kojoj se Čolaković nije okušao. Naravno, također ustvrđujemo da takav golemi književni opus trpi i otrpjet će oscilirajuće kvalitativne vektore. Pritom je neodoljivo je privlačan tematski opseg Bosne, kojoj je posvećeno oko četvrtine volumena njegove rukopisne ostavštine. Može se također rećPročitaj više
Isakovićev zapis o zemlji je zapis o Bosni i njenim gradovima, njihovoj historiji i ljepoti, ali i tvrdim putevima kojima se hodi. Zapis o Bosni je metaforiziran mnogo više nego je to uobičajeno u klasičnom putopisu; priča o Bosni pretače se u lirsku pjesmu ispunjenu brojnim vrstama semantičkih stilskih figura.Pročitaj više
S pozicije snažnog lirskog subjekta, Senadin Musabegović (1970) pjeva o zadnjem ratu u iskrenim emotivnim nakupinama, dakle iskustveno, prizivajući svijet da se sklupča u jednu točku. Tada ga on osluškuje, svlači, i namiguje mu. Uostalom samo se tako može progovoriti (propjevati) o ratu: bez stilsko jezičnih performansi, tek toliko da se ne žrtvuje čitatelj i da pjesnik ne dezertira iz zadnjeg rata. Za njega ne postoji autistična stvarnost i to će, uz ekonomični raspored slikovne prezentacije, ali i neočekivanog semntičkog viška koji čvrsto kanalizira priču, biti velika Pročitaj više
Sutra je Bajram, a on se noćas ženi, on evo ide po Hadžibegovu kravaricu Nafu, ona će sada pobjeći s njime da niko ne vidi, nju će uvesti stara Umiša ... Đulaga Mehić ne korača, on pliva, on brekti od nekog silnog oduševljenja, u njemu se sve razmiče i širi, on je posrnuo da se ne procikne. “Nafo, grlo bijelo, utušiću te do svitka, Nafo, medeni kolačiću, pregrišću te do Kokina...” Pliva Đulaga Kokin, Krajina potanja u mehko snježno tkanje kao u pamuk, iz njega prokulja divovski pocik Pročitaj više
U Devlet-hanuminu kuću, koja je uprav naprama haremu džamijskom, sleglo se silno ženskinje da vidi gizdavi svijet kad se iz džamije raziđe. Bajram je i ženskinje gizdavo, a sve veselo, samo Mehaginica tužna, žalosna. Došla u taj veseli svijet da vidi svog sinčića, kad joj iz džamije izađe. Žene ju tješile i razgovarale, a ona plakala. Iz džamije se čuli dirljivi glasovi i doskora poče dova a stotine i stotine grla zabrujalo haremom: "Amin, amin!".Pročitaj više
Stjecište raznoraznih karaktera, pogleda na život, bifurkacija Istoka i Zapada, jedna od posljednjih orijentalnih varoši na Balkanu - Sarajevo - progutalo je u se hiljade života, zakopalo hiljade nada, a ostvarilo ih također na hiljade, pa će valjda i onaj skromni san Muje Halvadžije. Još prvog dana kad je stigao, bježeći od šejtanski brzih “tomobila”, lijevodesno, nasmijala mu se sreća. Pročitaj više
Sutra je Bajram! Dan očišćenja i vedrine u dušama! Dan kada se veliki i mali, siti i gladni raduju. Ovi posljednji, naravno, mnogo manje. To je jedini praznik u kome se stvarno praznuje. Niko ne treba da radi. Ti dani su jedini u godini kad muslimani mogu da ne rade. Bogatiji daju onima koji nemaju. Treba da se u tim danima i fukara proveseli i zaboravi na brige. Tako je bilo nekada... Sada se izgleda i ovi običaji opoganili i sve više padaju u zaborav... Zatvor je šutio u tišini opkoljen širokim sjenama jednog Pročitaj više