NIŠIĆI Lijepo je kad se lijepo, već i u imenu množi Jesu li dobrota i vjera tek arhaične riječi, pređašnje svršeno vrijeme? Ćutim kako bigliše bulbul i navještava mir u praskozorje. Motrim krotke jaganjce što lelujaju na obzoru, smjerno spuštaju glave zemlji, išćući i prisvajajući život. Ne otkrivam, predaju li se ili poklanjaju? […]Pročitaj više
Suton se spušta, mirisav k’o smilje I siplje zemljom svoje nujne čare – Gle, mujezini već pale kandilje I svijet ostavlja trge i pazare, A suton pada mirisav k’o smilje… Pobožni ljudi za soframa sjede, Molitve usne šapuću im ti’o Radosnim okom u satove glede – Bljedilo sveto post im licem svio; Al’ oni veselo […]Pročitaj više
NIGDJE NIJE KO NA GRUDI SVOJOJ Gdje si kućo moja mila daljina do tebe što zamete mi pute jesu l’ ti na istom mjestu vrata da l’ uz prozor jabuke ti žute. Avlijo u korov obrasla ko te kosi i gdje travu nosi ima l’ cvata na lanjskome cvijeću je l’ vjetrovi okolo se […]Pročitaj više
DOMOVINO, U SRCU TE NOSIM (akrostih) Domovino, Zemljo moja, Od djedova i pradjedova, Majke i oca mojega, Od djece moje i djece njihove; Vezilja si naših radosti i boli, Istina, koja snagom ljubavi zbori. Nečovjeku, što vazda grijehe praštaš, O pravednosti, što vječno sanjaš… U nama si i, ko Majka, najljepša si! Srcu, koje […]Pročitaj više
Na današnji dan, 24. septembra 1920. godine u Konjicu rođen je Zulfikar Zuko Džumhur, bošnjački i bosanskohercegovački putopisac, slikar, karikaturista, filmski i televizijski scenarista, pozorišni scenograf i kostimograf, umjetnički direktor filma i likovni kritičar. Preminuo je 27. novembra 1989. godine u Herceg Novom, a ukopan je dva dana poslije u Konjicu. Potiče iz stare ugledne ulemaske porodice. […]Pročitaj više
ZJENICE Stranci se u zjenice gledaju Kada im ništa drugo Zemlja ne daruje O Bogu neću ni da pričam To rade filozofi kada se mudruje A mi se znamo U daljini zjenica A nikada da se upoznamo Poznaćeš me ti Znam da to želiš A ko si ti Ti dobro znaš Toliko hoćeš Toliko […]Pročitaj više
Cijeli danas dan Provlače grobari sanduke crne Uz moj stan… A kad padne noć, Na prozore moje Zakucaše dvije mračne kosti I bezuman strah… U taj čas Neko bolno zagrca I … Ja sam čuo Kako se U crne dubine neizvjesnih strana Sruši neki život I zaključa grob… Nebo iznad rijeka Pokri lice rukama, I […]Pročitaj više
Ljerko, srce moje, ti si lutka mala, Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta; Kesteni pred kućom duhu tvom su meta. Još je deset karnevala do tvog bala. Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta Još ne sniva, kako zbore zrela ljeta. Gledaš me ko grle. Misliš – […]Pročitaj više
Mehmedalija Mak Dizdar, bošnjački i bosanskohercegovački pripovjedač, pjesnik i novinar, predstavnik socijalne literature, poratnog predmodernizma i poratnog modernizma novije bošnjačke književnosti, preminuo je na današnji dan, 14. 7. 1971. godine, izložen žestokim kritikama i napadima te suočen s intenzivnim javnim i tajnim pritiscima, prijetnjama i uvredama, kao i političkim malverzacijama. Rođen je 17. 10. 1917. […]Pročitaj više
ODLAZAK PJESNIKA (U povodu odlaska Abdulaha Sidrana) Kad odlazi Pjesnik, stotine pjesama potonu u more. Stotine pjesama ugase se kao zvijezde, Pjesnik ih nenapisane namjerno ponio u grob. Kad odlazi Pjesnik, neki njemu nepoznati život mu grabe, pohvale siju na sve strane, poznavali se nisu, koriste trenutak pojavnosti i nezaslužene pažnje. Kad odlazi Pjesnik, […]Pročitaj više
© 2019 - 2022. BZK "Preporod". Sva prava zadržana.
