Josip Sever (1938. - 1989.) slavistiku je studirao u Zagrebu, a sinologiju u Pekingu. Objavio je kultne zbirke pjesama Diktator (1969) i Anarhokor (1977) koje su utjecale na mnoge mlađe pjesnike krajem sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Osnove njegove poetike, kojom pokušava preosmisliti iskustva ruskog avangardnoga pjesništva sažete su u maksimi »zvuk diktira smisao«.Pročitaj više
Kemal Mahmutefendić rodio se u Sarajevu 8. aprila 1942. godine. Osnovnu školu započeo je u Sarajevu a nastavio u Konjicu, gdje završava i gimnaziju, a potom odlazi na studij svjetske književnosti i teorije književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Radio je kao nastavnik, akviziter, novinar, bibliotekar, čak i kuhar. Pored poezije piše novele, romane za djecu, putopise, eseje, aforizme i basne. Živi u Zenici.Pročitaj više
Antun Branko Šimić, bosanskohercegovački i hrvatski pjesnik, rođen u Drinovcima 1898. godine, umro u Zagrebu 1925. godine. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završio u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega kratko vrijeme boravio u Mostaru, zatim upisao četvrti razred gimnazije u Vinkovcima, a školovanje nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji. Šimić je jedan od najistaknutijih pjesnika modernizma na našim prostorima.Pročitaj više
Često sam misao o Zmaju od Bosne gonio sve dotle dok samu sebe ne bi gotovo potpuno isplakala. Tada bih dozivao bosanska brda i bregove, ali bi mi pod perom vazda iskrsavalo – more. Ja zovem bregove, a izlazi – more! Sada znam da je Bosna m o r e, a ja tako sitan da i po vodi mogu hodati.Pročitaj više
Na svijetu ne mogu biti dvije iste stvari; pjesnik (vele nam) trebalo je samo da izgovori pjesmu da bi dvorac iščezao, kao da je uništen i spaljen posljednjim slogom.Pročitaj više
Naida Mujkić (Doboj, 1984.), pjesnikinja, prozni pisac, doktor iz oblasti književnosti, objavila je šest knjiga poezije, te preko dvadeset pet naučnih radova. Za prvi pjesnički rukopis osvojila je prvu nagradu na manifestaciji “Slovo Gorčina” (Stolac, 2006.). Uvrštena je u antologije novije bh. poezije, kao i u antologije najmlađe generacije pjesnika i pjesnikinja Balkana. Ciklus pjesama "Grob azijskog migranta nema svoju sadašnjost" iz knjige je pjesama u nastajanju “Stari sat” Pročitaj više
Pjesništvo Ivana Slamniga se odlikuje ludizmom i artizmom, poigravanjem jezikom u svim njegovim varijantama, te oslanjanjem na baštinu hrvatske i europske književne tradicije, pri čem do izražaja dolazi ironija. Novi pjesnički tekst u Slamniga nastaje iz poticaja stvarnosti i postojećih književnih predložaka, elemente kojih preuzima i preoblikuje. U pjesmama, pisanima slobodnim ili vezanim stihom, spaja svakodnevicu i erudiciju, a prema tradiciji odnosi se sa stanovitom začudnosti. Mnoge njegove pjesme funkcioniraju kao dosjetke, imaju parodijski karakter, čemu uvelike pridonosi upotreba slanga, dijalekta, stranih jezika pa i pogrješno napisanih riječi. Njegovo Pročitaj više
Događa se, osobito u najtežim mogućim situacijama, kad više ne postoji nikakva mogućnost za spas, da se pojavi zeleni čovjek ili čak čitava vojska. Kao da su izišli iz stabala odjeveni u njihovo lišće. Priče o zelenim vojnicima nisu tako rijetke. Mnoge su i zapisane Pročitaj više
Moglo bi se reći da je bosanska kuća poput glavice crvenog luka, niz slojeva koji, jedan nakon drugoga, vode prema nekoj unutrašnjosti, koju se ne može vidjeti ni opipati, ali je se itekako može udahnuti, omirisati, upiti kožom, jer ona je doduše nevidljiva, ali sasvim realna. Kod glavice luka je najdublja unutrašnjost, ono „prazno“ mjesto iz kojeg glavica počinje klijati, kod bosanske kuće je najdublja unutrašnjost već spomenuta duša kuće, koja sigurno ima mnogo veze sa duhovnim životom žene što vodi kuću i s njezinim osjećPročitaj više
Neprevaziđena legenda sarajevskog inata bio je bez sumnje Nikola Teški Radnik. Ko ga je znao – znao ga je pod tim imenom. Bio je malo 'u pet kod ringišpila', kako se to u Sarajevu lijepo kaže – ali uz to, ili možda upravo zbog toga, i oči, uši – i, što je najvažnije, usta grada. U turska vremena budale su bile više neka vrsta društvene ustanove nego li lično stanje duha. Biti na svoju ruku nosilo je sa sobom društvenu odgovornost. Budale su bile ventil koji je regulisao i popuštao Pročitaj više
© 2019 - 2022. BZK "Preporod". Sva prava zadržana.
