A.B.ŠIMIĆ: Hercegovina

HERCEGOVINA

Pod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane kuće

Iz plave tame stabla strše

Na cesti više nikog nema

Cesta stala

Sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline

U noći stabla maknuti se neće

Tek nebom sporo i bez šuma koracanje zvijezda

HERCEGOVINA

Ja koracam livadama plav od sutona

Na rubu livada je kuća parnog mlina
Iz daljine
to je krvlju namrljana uglasta i gruba
slikarija na nebu

I štogod bliže stižem sve glasnije viču
nebrojene užarene opeke
Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu

Ispod brežuljaka crni vlak se vuče
odmjereno udara
i vrišti
svoj dolaz još dalekoj nevidljivoj stanici

Noć i ja na brdu

Poda mnom načas izrone iz mraka
kuće stabla dvorišta i njive
I opet utonu u mraku
ko u svijesti

Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora:
ko nekoliko bijelih svečanih časova
iz crnog života ljudi