Umihana Čuvidina — rođena u Sarajevu oko 1794. Umrla u Sarajevu oko 1870. Grob joj je “pod gajem na Hridu”. “Umihana se rodila na Hridu, a rodna kuća joj je bila na uglu Muzejinova sokaka. Čuvide (zato: Čuvidina, a ne Čujdina), njena porodica, bavili su se aščijskim a kasnije bostandžijskim obrtom. Umihana je bila zaručena s Mujom Čamdži-bajraktarom, Sarajlijom, koji je 1813., za srpskog ustanka, poginuo pod Loznicom u vojsci Ali-paše Derendelije. Od velike žalosti Umihana se nije htjela nikad udavati, pak je počela pjevati pjesme o svom junački poginulom zaručniku. Jedina njena, izgleda Pročitaj više
Gradonačelnik austrijskog grada Linza Hugo Schanovsky je tokom rata u BiH želio pomoći napaćenom bošnjačkom narodu. Kao plod te brige je zapisao svoju najuspješniju pjesmu pod nazivom Bošnjaci. Pjesma je štampana na UNICEF-ovoj razglednici, te su je na njemačkom, engleskom, francuskom, španskom, arapskom, italijanskom, slovenskom i bosanskom jeziku čitali milioni ljudiPročitaj više
Ako budete upola ratovali za cara, kao što ste za sultana, velika će biti carska milost prema vama! Stanimo, stoga, pod stijeg majke Domovine, vi muževi i sinovi Muhamedove vjere. Krenimo skupa preko Drine. Vašeg je prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu ubila neprijateljska ruka, i svijet se zatresao od te boli. Došao je valjda i do vas taj vapaj. Zar naša bol nije i vaša?! Pa, ako jeste, a jeste, a mora biti, pa krenimo onda zajedno, pod zastavom cara i kralja! Pročitaj više
Posvema je nezapamćena i nepravedna književna i životna sudbina Envera Čolakovića (rođenog 1913. u Budimpešti, a umro u Zagrebu 1976.), koji je nakon 1945. u javnosti zašutio, odnosno, javnost koju je krojio „novi poredak“ prešutila je njega, iako je on neumorno i dalje stvarao na više razboja, a za goli život je zarađivao baveći se prevođenjem i dajući instrukcije iz matematike. Predstavljamo dio njegovog djela koje je ostalo skriveno od očiju javnosti i koje svjedoči pobunu, među ostalim fašizmima, i protiv koncepta „hrvatskog cvijeća“ odnosno nacionalizacije Pročitaj više
Mehmed Meša Pargan rođen je 1971. godine u Zvorniku. Završio je Bosanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Kao ratni reporter radio je u listu „Tribina“, potom je bio urednik Radija „Kameleon“ u Tuzli, urednik lista „Dijaspora“ u St. Louisu, a kao novinar se etablirao u političkom magazinu „Slobodna Bosna“ radeći od 1995. do 2010. godine. Objavio je dvije knjige poezije: „U potrazi za beskonačnim“ (Glas Drine, 1998.) i „Na tragu svjetlosti“ (IK Sedam Sarajevo, 2000.), zatim knjigu drama „U ime naroda“ (Bosanska riječ, Tuzla 2007.), knjigu dokumentaristike „Srebrenica-dokumenti o genocidu“ (KUD Srednje Podrinje, 2004.), te knjigu „Stari Pročitaj više
Josip Sever (1938. - 1989.) slavistiku je studirao u Zagrebu, a sinologiju u Pekingu. Objavio je kultne zbirke pjesama Diktator (1969) i Anarhokor (1977) koje su utjecale na mnoge mlađe pjesnike krajem sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Osnove njegove poetike, kojom pokušava preosmisliti iskustva ruskog avangardnoga pjesništva sažete su u maksimi »zvuk diktira smisao«.Pročitaj više
Kemal Mahmutefendić rodio se u Sarajevu 8. aprila 1942. godine. Osnovnu školu započeo je u Sarajevu a nastavio u Konjicu, gdje završava i gimnaziju, a potom odlazi na studij svjetske književnosti i teorije književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Radio je kao nastavnik, akviziter, novinar, bibliotekar, čak i kuhar. Pored poezije piše novele, romane za djecu, putopise, eseje, aforizme i basne. Živi u Zenici.Pročitaj više
Antun Branko Šimić, bosanskohercegovački i hrvatski pjesnik, rođen u Drinovcima 1898. godine, umro u Zagrebu 1925. godine. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završio u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega kratko vrijeme boravio u Mostaru, zatim upisao četvrti razred gimnazije u Vinkovcima, a školovanje nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji. Šimić je jedan od najistaknutijih pjesnika modernizma na našim prostorima.Pročitaj više
Često sam misao o Zmaju od Bosne gonio sve dotle dok samu sebe ne bi gotovo potpuno isplakala. Tada bih dozivao bosanska brda i bregove, ali bi mi pod perom vazda iskrsavalo – more. Ja zovem bregove, a izlazi – more! Sada znam da je Bosna m o r e, a ja tako sitan da i po vodi mogu hodati.Pročitaj više
Na svijetu ne mogu biti dvije iste stvari; pjesnik (vele nam) trebalo je samo da izgovori pjesmu da bi dvorac iščezao, kao da je uništen i spaljen posljednjim slogom.Pročitaj više