PROMENADA Svi naši ratovi završeni jesu. Obnavljaju se i drijemaju – psi pod olucima, koji zveckaju danima i čekaju budućnost koja prošlosti sliči i nikada neće doći. Svi naši ratovi završeni jesu. Slični sumraku pod njezinom kosom, koju sam jednom vidio kako iščezava, slična ratu koji hoće doći. SELIMU ARNAUTU Kažeš, […]Pročitaj više
VRIJEME Živim te sutra Ko da si danas, A ti već si jučer. MI Svi smo gluhi U tišini, A u mraku Svi smo slijepi Jesmo l’ zato i svi lijepi? Nekad čedni, Nekad vrijedni, Nekad hudi, Vazda ludi! Jasmina Zuhrić-Šiljak rođena je 13. januara 1977. godine u Mostaru. Djetinjstvo […]Pročitaj više
KO NE SHVATI Ko ne shvati da ovo nije intermezzo do novog nastavka života, Probudit će se morom jave, usred nekih uninanih snova. Ko ne shvati da nema svrhe čekati da sve tekuće ovo sada stane, Bojim se da će ostati sam na prugama stanica, davno izbrisanih sa nove mape. Ko ne shvati da […]Pročitaj više
MEHLEM DUŠA Kada je imao četiri godine na mog babu je pao balvan i prignječio mu leđa. Moja je nana dušu kroz suze iskapala i privila je kao mehlem na leđa mog babe. Od tada moj babo na leđima nosi dušu moje nane. Od tada moj babo u bubrezima ima rudnike kamenca. U tri […]Pročitaj više
POGLEDANJE Pogledam u sebe ne bih li Tebe ugledao Ako Te ne ugledam to nisam u sebe niti gledao Tuđin sam samom sebi što slijepost očima namiče PRAZNINA PUNA LJUBAVI Čovjek si sve dok voliš neumorno i sjetno na svakoj latici ljubavi tvoje trag i kada boluješ to krvlju ranjenih ruža […]Pročitaj više
NIKO Čista mašta za senku glasala. Ni borac ni ratnik. Ni pobednik ni gubitnik. Niko. I ništa što bi Niko odneo. Reči su na rasprodaji. Prodavac je nemaran. Niko nema novca za sva ta slova. Skup je samo pogled na kraj. DOGODILA SE PESMA Možda, dok sam još jutro hvatala […]Pročitaj više
JESEN Gledam kako jesen silazi niz brda pa spusti zrake međ riječne vali, hitro svlači u bašči treperava odijela vrelim dahom kaljave pute spali. Vjetar promuklo urlikne lomeći granje drsko kidajuć nakit s mlađahne lipe, snagom inata ruke lomi uzdisanje staroga hrasta i korjenja što škripe. Zamuti nebo kvarnim bojama tame nagovori naivne vjetre […]Pročitaj više
SVIJEĆA Sjećanja mojih dogorjeva svijeća I kap voska umorno se vuče Čekala je onaj trenutak pravi Da me nemilosrdno bolom dotuče Slike ona teškim zorom vuče Čujem je kako od umora jauče: Ne mogu više, preteško je sve A, pita li ko mene, niko zar ne? Ugledah sebe u odrazu stakla Kako pričam s […]Pročitaj više
GROB SAM IL’ TIŠINA Kada se tama spusti na pleća moje ranjene mašte, pretvaram se u iščeznut stih ili opojnu nagotu Muze. Damskom kožom brišem morsku krv sa usana. Ljubavnik sam il’ pjesnik. Ništavilom sjeciram vene. Niko ne vidi gnoj mojih rana. Bodljikav cvijet skrivam ispod zakržljalog jezika. Ja pjevam iznutra – – u […]Pročitaj više
U OPKOLJENOM GRADU Zadržavam potonji dah U daljini glas loma glas groma I pucanj Zadnji je dah Ovog hladnog dana Sa brda pada kiša i tmuša Sa brda proljetna olovna suša I preda mnom nestaje svijet I kosmos se topi u toplom gnijezdu rata Zadnji je dah Na izdahu mi duša Kruti su […]Pročitaj više