Poezija: Hava Bužo Sakić

JESEN
Gledam kako jesen silazi niz brda
pa spusti zrake međ riječne vali,
hitro svlači u bašči treperava odijela
vrelim dahom kaljave pute spali.
Vjetar promuklo urlikne lomeći granje
drsko kidajuć nakit s mlađahne lipe,
snagom inata ruke lomi uzdisanje
staroga hrasta i korjenja što škripe.
Zamuti nebo kvarnim bojama tame
nagovori naivne vjetre da udare jače,
u ružičnjak poviri, sjedne na rame
ka školi dok skakuće malo džače.
Žubor potoka, žamor i graja selom
umrljana slika ljeta u prikrajku leži,
u trešnjinoj sjenci, na lišću uvehlom
malehni pas preplašeno na mačka reži.
Sve češće su kiše, a noćni vatromet –
krasi, visoko pregolemo prostranstvo,
na leđima jutra svježina donese sepet
darom vrelini – putovanje u izgnanstvo.
DOK SNIJEG SNIJEŽI
Poviri jutros lijeno, promrzlo sunašce
katkad ko pospano zijevne, pa bježi,
dok studen sibirska ugriza za srce
nad obližnjim brijegom sniježi li sniježi.
Povremeno čujem lavež mojega pseta
što ljutito, glasno, k'o iz inata zareži,
golemim prostranstvom visokog neba –
crna vrana grakne, pa preplašena bježi.
Snijeg je sinoć zameo i kaljave púte
bjelinom ih svojom, ko čaršafom prekri,
najednom, promuk'o mjauk, mačke ljute
kad je, namrgođen gazda, iz kuće izjuri.
Iz odžaka kućnih dim se lijeno vije
lagahno vjetrić raznosi pramenove svud,
promrzo dječak, ručice u džepove krije
sićušno – rumene obraze, okovala stud.
Vrata mu otvori, već vidno uzrujana, mati
sa leđa pažljivo svuče torbak pun knjiga,
poče ga milovati, dragim imenima zvati
šaputati mu koliko je već obuzela briga.
a u njemu punom suharaka, vatra pucketa,
ozebo, dok se uz brežuljak prtinom pe'o
pa utopila nožice malehnoga djeteta.
ogrnut vunenim ćebetom, što mati mu dade,
za tren oka, okice umorno snene sklopi
i dubokim snovima, promrz'o se predade.
Hava Bužo Sakić rođena je 5. aprila 1967. u Oseniku kod Hadžića. Školovala se u Pazariću i Sarajevu. Još u školskim danima počinje pisati literarne radove. Učestvovala je na brojnim kulturno-književnim manifestacijama širom Bosne i Hercegovine. Članica je Udruženja umjetnika BiH. Objavila je knjige poezije: Iz podzemlja moga, Žubor duše, Tragom sudbine, a u pripremi je roman Zulejha i nova zbirka poezije.
Magazin za kulturu i društvo Biserje izdvojio je posebnu rubriku “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” za predstavljanje Vaših neobjavljenih pjesama, a u cilju promoviranja savremenih pjesnika / pjesnikinja.
Rubrika “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” nadahnuta je stihovima barda bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti Mehmedalije Maka Dizdara i kao takva je potreban poetski prostor predviđen za Vašu poeziju.
Na e-mail adresu info@biserje.ba potrebno je poslati dvije pjesme, uz priloženu kratku biografiju (sa fotografijom).