Poezija: Hava Bužo Sakić

 Poezija: Hava Bužo Sakić

JESEN

 

Gledam kako jesen silazi niz brda

pa spusti zrake međ riječne vali,

hitro svlači u bašči treperava odijela

vrelim dahom kaljave pute spali.

Vjetar promuklo urlikne lomeći granje

drsko kidajuć nakit s mlađahne lipe,

snagom inata ruke lomi uzdisanje

staroga hrasta i korjenja što škripe.

Zamuti nebo kvarnim bojama tame

nagovori naivne vjetre da udare jače,

u ružičnjak poviri, sjedne na rame

ka školi dok skakuće malo džače.

Žubor potoka, žamor i graja selom

umrljana slika ljeta u prikrajku leži,

u trešnjinoj sjenci, na lišću uvehlom

malehni pas preplašeno na mačka reži.

Sve češće su kiše, a noćni vatromet –

krasi, visoko pregolemo prostranstvo,

na leđima jutra svježina donese sepet

darom vrelini – putovanje u izgnanstvo.


 

DOK SNIJEG SNIJEŽI

Poviri jutros lijeno, promrzlo sunašce

katkad ko pospano zijevne, pa bježi,

dok studen sibirska ugriza za srce

nad obližnjim brijegom sniježi li sniježi.

 

Povremeno čujem lavež mojega pseta

što ljutito, glasno, k'o iz inata zareži,

golemim prostranstvom visokog neba –

crna vrana grakne, pa preplašena bježi.

 

Snijeg je sinoć zameo i kaljave púte

bjelinom ih svojom, ko čaršafom prekri,

najednom, promuk'o mjauk, mačke ljute

kad je, namrgođen gazda, iz kuće izjuri.

 

Iz odžaka kućnih dim se lijeno vije

lagahno vjetrić raznosi pramenove svud,

promrzo dječak, ručice u džepove krije

sićušno – rumene obraze, okovala stud.

 

Vrata mu otvori, već vidno uzrujana, mati

sa leđa pažljivo svuče torbak pun knjiga,

poče ga milovati, dragim imenima zvati

šaputati mu koliko je već obuzela briga.

 
Na šporetu ga ček'o, omiljeni čaj, vreo

a u njemu punom suharaka, vatra pucketa,

ozebo, dok se uz brežuljak prtinom pe'o

pa utopila nožice malehnoga djeteta.

 
Samo dva-tri gutljaja, iz šolje čaja – popi

ogrnut vunenim ćebetom, što mati mu dade,

za tren oka, okice umorno snene sklopi

i dubokim snovima, promrz'o se predade.

 

 


 

Hava Bužo Sakić rođena je 5. aprila 1967. u Oseniku kod Hadžića. Školovala se u Pazariću i Sarajevu. Još u školskim danima počinje pisati literarne radove. Učestvovala je na brojnim kulturno-književnim manifestacijama širom Bosne i Hercegovine. Članica je Udruženja umjetnika BiH. Objavila je knjige poezije: Iz podzemlja mogaŽubor duše, Tragom sudbine, a u pripremi je roman Zulejha i nova zbirka poezije.

 


 

Magazin za kulturu i društvo Biserje izdvojio je posebnu rubriku “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” za   predstavljanje Vaših neobjavljenih pjesama, a u cilju promoviranja savremenih pjesnika / pjesnikinja.

Rubrika “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” nadahnuta je stihovima barda bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti Mehmedalije Maka Dizdara i kao takva je potreban poetski prostor predviđen za Vašu poeziju.

Na e-mail adresu info@biserje.ba potrebno je poslati dvije pjesme, uz priloženu kratku biografiju (sa fotografijom).

Podijeli

Podržite nas!


Ovaj prozor će se zatvoriti za 18 sekundi.