Poezija: Said Šteta

POGLEDANJE

Pogledam

u sebe

ne bih li

Tebe

ugledao

Ako Te

ne ugledam

to nisam

u sebe

niti

 gledao

Tuđin  sam

samom

sebi

što slijepost

očima

namiče

PRAZNINA PUNA LJUBAVI

Čovjek si sve dok voliš

neumorno  i sjetno

na svakoj latici ljubavi tvoje trag

 i kada boluješ

to krvlju ranjenih ruža ispisuješ

prazninu punu ljubavi kojoj se ne prelazi prag

Čovjek si i kada sanjaš

pod noktima ti uzdaha mnogo stalo

dok si pod kožu samoće gurao cvijet plavi

I bolan pjev ranjenog ždrala

iznad jezera u kojem plivaju nade

pusta kao okean ali punog ljubavi

Said Šteta rođen je 12. augusta 1963. godine u malom hercegovačkom selu Gorica u općini Konjic. Školovao se u Seonici, Konjicu, Zadru, Mostaru i Sarajevu. Poeziju piše od rane mladosti, a tek 1995. godine objavljuje prvu zbirku Ni šetač više nisam ulicom. Godine 2017. iz štampe izlazi njegova knjiga Batonove priče, knjiga o teškim ratnim vojnim invalidima, ljudima koji pobjeđuju predrasude. Za priču Tragom čaja od papaje dodijeljeno mu je tada uspostavljeno Specijalno priznanje za najemotivniju priču Novinsko-izdavačkog preduzeća „Naša riječ“ Zenica. Godinu kasnije, na istom konkursu njegova priča Ćumurokradica osvojila je prvu nagradu, nakon čega objavljuje knjigu priča, kolumni i reportaža pod naslovom Tragom čaja od papaje. Početkom jula 2018. godine, na konkursu koji je raspisao Rijaset IZ u Sarajevu, osvaja prvu nagradu za priču Svjetlo. Zastupljen je u zbornicima poezije: Musa Ćazim Ćatić; Riječi Unom teku; Slovo o Neretvici (sva tri iz Bosne i Hercegovine), Garavi sokak (Inđija, Srbija) i Mesopotamija (Srbija, Beograd). Novinar je i stalni dopisnik portala Bošnjaci.net u New Yorku, ali i nekoliko portala i novina u Bosni i Hercegovini. Član je Udruženja BH novinari, kao i međunarodne asocijasije novinara.