Poezija: Fatima Hamzić
MEHLEM DUŠA
Kada je imao četiri godine na mog babu je
pao balvan i prignječio mu leđa.
Moja je nana dušu kroz suze iskapala
i privila je kao mehlem na leđa mog babe.
Od tada moj babo na leđima nosi
dušu moje nane.
Od tada moj babo u bubrezima ima
rudnike kamenca.
U tri radne smjene on svakodnevno
nadzire svoje rudnike.
Kad se kamenci pokrenu i kad ga bol
rastavlja na dijelove,
on malo jače privije mehlem dušu na bubrege.
U takvim noćima, kad rudnici rade punom parom,
ja bdijem nad naninom posteljom
i ćutim – diše li mi nana.
Da joj nije, ne daj Bože, od bola babinog
duša prepukla.
PRIPREME ZA PISANJE POEZIJE
Kad pjesnik na ramenu nosi
vreću brašna od 25 kila,
uzbrdo,
po snijegu,
(A snijeg je dubok
kao poezija Maka Dizdara!)
tad pjesnik nema vremena da piše poeziju.
Graške znoja na njegovom licu su
poput onih kod pjesnika koji,
u debeloj rezidencijskoj hladovini,
pobožno kucaju na vrata inspiracije
kako bi uhvatili neprevaziđene metafore.
Pjesnik sa vrećom brašna na ramenu
prvo mora napraviti prtinu kroz snijeg,
da bi pravio prtinu kroz stihove.
Njegova vreća brašna teško je breme.
Ako ga iznese na vrh brda,
noćas će sa hljebom peći i stihove.
Fatima Hamzić rođena je 11. januara 1997. godine u Tuzli. Osnovnu školu pohađala je u Tuholju (Kladanj), a zatim upisuje Behram-begovu medresu u Tuzli. Diplomirala je na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli, na Odsjeku za hemijsko inženjerstvo i tehnologije.Njena prva zbirka poezije Kosmos duše objavljena je 2019. godine u izdanju „Bosanske riječi“ iz Tuzle. Poezija joj je zastupljena u raznim zbornicima širom regiona, u časopisima i na internet platformama. Trenutno živi u Tesliću.
