Čisto lingvistički gledano, jezik bi postojao i bez lingvista, i bez političara, čak i bez svoga vlastitog imena. Ali jezik nije puka naučna činjenica, puki predmet jedne nauke. Jezik je i politička i psihološka činjenica i nerijetko se shvata kao nacionalno blago i razlog za ponos. Pročitaj više
Otvarajući Sušićevu osobenu priču o prošlosti države i naroda, ali i pojedinca i njegove lične, individualne sudbine kao osnove ove šire, općenitije pripovijesti, pripovijetka Plaćenik, pritom, vremenski se pozicionira na sami kraj Bosanskog kraljevstva i sami početak osmanske vlasti u Bosni, u vrijeme nestajuće, i iznutra i izvana rastočene srednjovjekovne bosanske države i tek nastajuće osmanske Bosne kao krvave krajine, nikad mirne i sretne granice Osmanskog carstva, i već na samom početku svjedoči tragičnu bosansku povijesnu zbilju, upravo u raskrsno-graničnoj poziciji Bosne Pročitaj više
Uvjerljivost Đurđevićevih slika i živo dočarana psihologija bošnjačkog Dede derviša s izvornim jezičnim i etničkim kompendijem asocijacija nudi nam pretpostavku, da nije samo legenda o autorovu susretu s ljepoticom u Kneževu dvoru bila dovoljnom kao poticaj za ovaj spjev, nego je vjerojatno u nastanku “Derviša” bio i jedan impresivan pokušaj ljubavnog zbližavanja lijepe Dubrovkinje i muslimanskog, možda bradatog derviša ili nekog pjesnički nadahnutog putnika namjernika, koji je Đurđeviću bio dobro došao za bizarnu fabulu i za njenu parodijsku interpretacijuPročitaj više
Umihana Čuvidina — rođena u Sarajevu oko 1794. Umrla u Sarajevu oko 1870. Grob joj je “pod gajem na Hridu”. “Umihana se rodila na Hridu, a rodna kuća joj je bila na uglu Muzejinova sokaka. Čuvide (zato: Čuvidina, a ne Čujdina), njena porodica, bavili su se aščijskim a kasnije bostandžijskim obrtom. Umihana je bila zaručena s Mujom Čamdži-bajraktarom, Sarajlijom, koji je 1813., za srpskog ustanka, poginuo pod Loznicom u vojsci Ali-paše Derendelije. Od velike žalosti Umihana se nije htjela nikad udavati, pak je počela pjevati pjesme o svom junački poginulom zaručniku. Jedina njena, izgleda Pročitaj više
"Pjesmu Sarajevu devedeset i neke" (ali Mostaru, Blagaju i Buni) bunjevački je pjevač, skladatelj i tekstopisac Zvonko Bogdan (Sombor, 1942) napisao 1995. godine. Bogdan je kolekcionar i zaljubljenik u narodnu glazbu i tradiciju, posebno vezanu uz Vojvodinu i ikavicu. Jedan je od najvećih kantautora ovih prostora, koji se tokom ratova devedesetih godina 20. stoljeća povukao u privatnost, u kojoj je vjerojatno i nastala ova pjesma.Pročitaj više
Nevladine organizacije trebaju predstavljati simbol borbe, simbol truda, rada žrtvovanja za one kojima treba pomoć bilo koje vrste, simbol nade u zemlji pogođenoj siromaštvom, lošom politikom na svim nivoima, zemlji koja polahko ide ka sve većem beznađu. Ali nije takoPročitaj više
Nekih nekropola koje je Šefik Bešlagić zabilježio u svom istraživanju sada više nema. Uglavnom su to neki manji lokaliteti koji su se nalazili u blizini naseljenih mjesta. Ljudi koji su živjeli tu koristili su stećke da grade stambene ili stajske objekte. Jedan broj nekropola nalazio se blizu rudarskih kopova. Kako su se kopovi širili, nekropole su nestajale, kaže Senad Đozić. Evidentirano je ukupno 50 nekropola s oko hiljadu stećaka, mnogima je potrebna zaštita.Pročitaj više
Ograničeni obim članka ne daje mogućnost da se proprate svi aspekti života muslimana u Bugarskoj, ali ono što je opisano daje makar delimičnu predstavu o njihovom istorijskom razvoju i njihovom sadašnjem položaju. Antagonizam između hrišćana i muslimana je istorijski oblikovan, ali u Bugarskoj, kao i na Balkanu predodređeni smo da živimo zajedno prevazilazeći razlike.Pročitaj više
Komparativnim metodom poslužili smo se pri određivanju staroslavenskih tragova u praksi bosansko-hercegovačkih muslimana. Svaki običaj ili sujevjerje koje smo pronašli među bosansko-hercegovačkim muslimanima uporedili smo sa običajima drugih slavenskih naroda. Tek nakon što bi smo pronašli sličan običaj kod drugih slavenskih naroda, određeni običaj smatrali smo staroslavenskimPročitaj više
Gradonačelnik austrijskog grada Linza Hugo Schanovsky je tokom rata u BiH želio pomoći napaćenom bošnjačkom narodu. Kao plod te brige je zapisao svoju najuspješniju pjesmu pod nazivom Bošnjaci. Pjesma je štampana na UNICEF-ovoj razglednici, te su je na njemačkom, engleskom, francuskom, španskom, arapskom, italijanskom, slovenskom i bosanskom jeziku čitali milioni ljudiPročitaj više
© 2019 - 2022. BZK "Preporod". Sva prava zadržana.
