Zvonko Bogdan pjeva o Sarajevu, Mostaru, Blagaju i Buni

Pjesma Sarajevu devedeset i neke

Ima jedna sjetna pjesma
Gorčina mi grlo steže
ima jedna uspomena
što me živom ranom veže

Sarajevo divno mjesto
imena ti tvoga
imam nešto tugo moja
od života tvoga

Oj Mostaru lijep li si
baš ko akšam što je
da l’ još cvatu tugo moja
zerdelije tvoje

Kad ću opet do Blagaja
tu gdje Buna vodu baca
to je izvor mog života
i svih mojih Bunjevaca