Antun Branko Šimić, bosanskohercegovački i hrvatski pjesnik, rođen u Drinovcima 1898. godine, umro u Zagrebu 1925. godine. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završio u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega kratko vrijeme boravio u Mostaru, zatim upisao četvrti razred gimnazije u Vinkovcima, a školovanje nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji. Šimić je jedan od najistaknutijih pjesnika modernizma na našim prostorima.Pročitaj više
Bošnjačka jezička zajednica u proteklu deceniju i po dovršila je svoju standardizaciju i vernakularizaciju mada je njen jezik još uvijek osporavan. Istovremeno je bosanski jezik ipak priznat kao samostalni jezik u zajednici svjetskih jezika, dakle, on nije “nepriznati” jezik, čime se nalazi na sredini između krajnosti potpune izraslosti i nepriznatosti. Premda je potpuno politiziran, tj. mada je jezik slobodnog naroda koji ga slobodno definira i koristi u svom javnom prostoru, bosanski jezik se još u očima mnogih pojedinaca iz srodnih jezičkih zajednica očituje samo kao varijacija nekog drugog jezika, u pravilu srpskog Pročitaj više
Uvodnik Antologiji muslimanske književnosti "Biserje" priređivača Alije Isakovića.Pročitaj više
U doba neimaštine, Bošnjaci grade ružne kuće, skladaju i slušaju ogavnu novokomponiranu muziku koju zovu narodnom, a gradovi su im sve zapušteniji i prljaviji. Dok mnogi od njih nijemo promatraju urušavanje sistema javnog zdravlja i škola i ostalih usluga kao i, vlastitim smećem, zagušene obale rijeka, truhlih zubiju ponosno stoje kraj svojih betonija – poluzavršenih staništa koje griju na drva i u čijim se neuređenim dvorištima ustobočio poneki velik jeep, terenac, Mercedes ili BMW. Grade oni i velike, betonizirane džamije, jednu ružniju od druge, jednu Pročitaj više
© 2019 - 2022. BZK "Preporod". Sva prava zadržana.
