Od “Bosanskih pogleda” do Bošnjačkog instituta: intelektualno naslijeđe Adila Zulfikarpašića
Priredio: mr. Alen Zečević
U povodu godišnjice smrti Adila Zulfikarpašića
OD ”BOSANSKIH POGLEDA” DO BOŠNJAČKOG INSTITUTA: INTELEKTUALNO NASLIJEĐE ADILA ZULFIKARPAŠIĆA
Razumijevanje moderne povijesti Bosne i Hercegovine, kao i njenog mjesta u ukupnim tokovima i procesima savremenosti, nije moguće bez sagledavanja misli i djelatnosti pojedinaca koji su, u različitim političkim prilikama i kontekstima 20. stoljeća nastojali definirati njeno mjesto između povijesnog naslijeđa, nacionalnih identiteta i izazova geopolitičke polarizacije svijeta kakav danas poznajemo. Među tim ličnostima posebno se izdvaja Adil Zulfikarpašić, nesvakidašnja i osebujna intelektualna pojava čiji je životni put obuhvatio različite faze bosanskohercegovačke povijesti – od političkog angažmana nakon okončanja Drugog svjetskog rata, preko organiziranja i ideološkog oblikovanja emigrantske političke misli Bošnjaka muslimana, do povratka u domovinu i osnivanja Bošnjačkog instituta.
Adil Zulfikarpašić rođen je 23. decembra 1921. godine u Foči, u porodici koja je pripadala staroj bosanskoj begovskoj tradiciji. Njegovo rano političko oblikovanje bilo je obilježeno promišlanjem i idejom socijalne pravde i jednakosti. Kao mladić uključio se u antifašistički pokret i tokom Drugog svjetskog rata prošao kroz teško ratno iskustvo, uključujući hapšenje i progon. Nakon rata obavljao je značajne političke dužnosti u novoj vladi Republike Bosne i Hercegovine, ali se ubrzo razišao sa komunističkim režimom zbog nepremostivih i principijelnih neslaganja s njegovim političkim i društvenim pravcem. Godine 1946. napušta zemlju i započinje višedecenijski period emigrantskog i disidentskog djelovanja.
Šezdesetih godina 20. stoljeća zalagao se za ideju Bosne i Hercegovine kao historijske i politički samosvojne cjeline, zemlje čiji se identitet ne može svesti samo na odnose njenih naroda, nego i na višestoljetnu državnu, kulturnu i civilizacijsku posebnost. Posebno mjesto u njegovoj političkoj misli zauzimalo je pitanje bošnjačkog identiteta. U vremenu kada je muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine bilo suočeno s različitim oblicima negiranja posebnog nacionalnog identiteta, Zulfikarpašić je zastupao mišljenje da Bošnjaci imaju pravo na vlastito povijesno ime, kulturnu posebnost i političku afirmaciju. Za njega bošnjaštvo nije bilo izraz zatvorenog nacionalizma, nego povijesna samosvjesnost jednog naroda ukorijenjenog u Bosni, koji svoju budućnost treba graditi u zajedništvu s drugim narodima zemlje.
Najvažniji izraz njegovog političkog i intelektualnog djelovanja u emigraciji bio je časopis Bosanski pogledi, koji je pokrenuo 1960. godine u Beču. Časopis je izlazio do 1967. godine i postao je jedna od najvažnijih publikacija bosanskohercegovačke emigracije tog vremena. Na stranicama Bosanskih pogleda objavljivani su tekstovi o političkim, kulturnim i historijskim pitanjima Bosne i Hercegovine, o položaju muslimana/Bošnjaka, ali i o potrebi demokratskog uređenja društva. Časopis je okupljao autore različitih obrazovanja i iskustava, različitih nacionalnosti, povezujući emigrantske krugove i intelektualne zajednice širom svijeta.
Zulfikarpašićeva politička misao počivala je na uvjerenju da se bosanska budućnost ne može graditi na podjelama, nego na demokratskoj državi u kojoj će svi građani i narodi imati sigurnost i ravnopravnost. Stogga je naglašavao potrebu da se Bosna oslobodi logike međusobnog straha i da pronađe svoje mjesto u evropskom političkom i kulturnom prostoru.
Početkom devedesetih godina 20. Stoljeća vraća se u Bosnu i Hercegovinu, smatrajući da je došlo vrijeme da svoje ideje i političko iskustvo ponovo stavi u službu domovine. Učestvovao je u stvaranju višestranačkog političkog života, ali je i u novim okolnostima ostao dosljedan uvjerenju da su dijalog, kompromis i demokratske institucije jedini put ka stabilnoj Bosni i Hercegovini. Tada je, zajedno sa najbližim saradnicima, poput akademika Muhameda Filipovića, obrazovao zasebnu političku opciju Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO) koja je, uprkos svom kratkom vijeku trajanja u parlamentarnom životu, političku platformu temeljila na očuvanju cjelovitosti Bosne i Hercegovine i političkoj opstojnosti bošnjačkog naroda u kontekstu procesa disolucije Jugoslavije.
Zulfikarpašićevo najveće institucionalno naslijeđe svakako je Bošnjački institut, osnovan 1988. godine u Zürichu, a kasnije prenesen u Sarajevo. Institut, kao Fondacija koja nosi ime svog osnivača, zamišljen je kao mjesto čuvanja i proučavanja povijesne, kulturne i intelektualne baštine Bosne i Hercegovine. Kroz biblioteku, arhiv, umjetničke zbirke i istraživačke projekte Zulfikarpašić je, zajedno sa suprugom Tatjanom Zulfikarpašić, decenijama prikupljao i sistematizirao građu iz različitih perioda bosanskohercegovačke povijesti i na taj način generacijama koje dolaze ostavio respektabilnu, prema svjetskim standardima organiziranu instituciju u kojoj će se identitet jednog naroda i jedne zemlje čuvati znanjem, kulturom i odgovornim odnosom prema prošlosti.
Adil Zulfikarpašić preminuo je 21. jula 2008. godine u Sarajevu, gradu kojem je, nakon decenija političkog i intelektualnog djelovanja u emigraciji, nastojao vratiti dio svog životnog opusa kroz institucije kulture i znanja. Historijska ocjena njegovog rada ostaje vezana za više različitih dimenzija njegovog djelovanja: od političkih promišljanja o položaju Bosne i Hercegovine i bošnjačkom identitetu, preko publicističkog rada u Bosanskim pogledima, do osnivanja Bošnjačkog instituta kao trajnog mjesta istraživanja i očuvanja kulturnog i historijskog naslijeđa. Bez obzira na različite interpretacije pojedinih aspekata njegovog političkog djelovanja, nesporno je da je Adil Zulfikarpašić bio jedna od ličnosti koje su obilježile intelektualnu i političku historiju Bosne i Hercegovine druge polovine 20. stoljeća.
__________________
Izvor: Fotografija: Bosnjacki institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića
