Povelja Kulina bana: 837 godina historije, identiteta i kontinuiteta

Priredio: mr. Alen Zečević

POVELJA KULINA BANA: 

837 GODINA HISTORIJE, IDENTITETA I KONTINUITETA

Malo je dokumenata iz bosanskohercegovačke prošlosti koji su tokom više od osam stoljeća privlačili toliko pažnje historiografije i drugih naučnih disciplina kao Povelja bana Kulina, izdana 29. augusta 1189. godine dubrovačkom knezu Krvašu i građanima Dubrovnika. Kao najstarija sačuvana isprava bosanskog vladara i prvi poznati međunarodnopravni akt nastao u kancelariji srednjovjekovne bosanske države, ona predstavlja jedan od najznačajnijih izvora za proučavanje političkog, pravnog, privrednog i kulturnog razvoja Bosne u XII stoljeću. Njena vrijednost daleko nadilazi okvir trgovačkog ugovora, budući da svjedoči o razvijenoj državnoj organizaciji, diplomatskoj praksi i međunarodnim odnosima tadašnje Bosne.

Vladavina bana Kulina (oko 1180–1204) u historiografiji se uglavnom smatra razdobljem političke stabilnosti i privrednog napretka srednjovjekovne Bosne. Upravo je iz tog vremena u narodnoj tradiciji sačuvana izreka „Od Kulina bana i sretnijeh dana“, koja već stoljećima simbolizira uspomenu na period mira, sigurnosti i blagostanja. Iako se ova izreka ne može koristiti kao historijski dokaz u užem smislu, ona predstavlja vrijedan pokazatelj načina na koji je Kulinova vladavina ostala zapamćena u kolektivnom pamćenju. Bosna se krajem XII stoljeća nalazila u složenom političkom okruženju, između interesa Ugarske, Bizantskog Carstva i susjednih južnoslavenskih zemalja. Uprkos takvim okolnostima, ban Kulin uspio je učvrstiti unutrašnju organizaciju zemlje i razviti samostalne političke i privredne odnose sa susjedima. Posebno mjesto u toj politici zauzimali su odnosi s Dubrovačkom Republikom, tada jednim od najznačajnijih trgovačkih središta istočne obale Jadrana.

Poveljom iz 1189. godine dubrovačkim trgovcima garantovane su sloboda kretanja, sigurnost ličnosti i imovine te nesmetano obavljanje trgovačkih poslova na prostoru Bosne. Ban Kulin obavezao se da će im pružiti zaštitu i osigurati da ne budu izloženi samovolji njegovih službenika. Time je uspostavljen pravni okvir koji je pogodovao razvoju trgovine i jačanju ekonomskih veza između Bosne i Dubrovnika. Pojedini autori smatraju da odredbe Povelje, prema kojima se dubrovački trgovci oslobađaju određenih fiskalnih obaveza i uživaju posebne trgovačke privilegije, predstavljaju izuzetno napredan primjer srednjovjekovne trgovačke politike. Takve povlastice doprinijele su intenzivnijem prometu robe i jačanju privrednih tokova između dvije zemlje. Nije isključeno da je bosanska vladarska kancelarija i u drugim prilikama izdavala slične isprave stranim trgovcima ili političkim partnerima. Međutim, zbog oskudnosti sačuvanih izvora o tome danas nije moguće donositi pouzdane zaključke, pa pitanje eventualnog postojanja drugih Kulinovih povelja ostaje otvoreno za buduća istraživanja.

Povelja bana Kulina sastavljena je na narodnom jeziku i pisana bosanskom ćirilicom, odnosno bosančicom, dok je za potrebe međunarodne komunikacije postojao i njen latinski tekst. U historiografiji se smatra da je izvorni primjerak namijenjen bosanskom dvoru izgubljen, dok su se primjerci upućeni Dubrovniku sačuvali posredstvom dubrovačkog arhiva. Danas su poznata tri primjerka Povelje. Dva se čuvaju u Dubrovniku, dok se treći nalazi u Sankt Peterburgu. Njihov međusobni odnos, kao i pitanje koji od njih predstavlja original, a koji autentične kancelarijske prijepise, predmet su dugotrajnih historiografskih rasprava.

Posebnu pažnju istraživača privlači put kojim je jedan od primjeraka dospio u Rusiju. U literaturi postoje različita tumačenja okolnosti njegovog prijenosa iz Dubrovnika u Sankt Peterburg. Ruski konzul Jeremija Gagić ostavio je vlastito svjedočanstvo o tome kako je dokument dospio u njegove ruke, ali su kasnija istraživanja, među kojima se posebno ističe rad Ljube Stojanovića, dovela u pitanje vjerodostojnost pojedinih dijelova tog iskaza. Stojanović je ukazao da se Povelja još 1832. godine nalazila u Dubrovačkom arhivu, što otvara prostor za drugačija tumačenja okolnosti njenog kasnijeg odlaska u Rusiju. Zbog nedostatka neposrednih izvora, konačan slijed događaja ni danas nije moguće sa sigurnošću rekonstruirati.

Kao jedan od najstarijih sačuvanih pisanih spomenika ovoga prostora, Povelja zauzima posebno mjesto u historiji Bosne i Hercegovine, ali i u kulturnoj i pravnoj baštini jugoistočne Evrope. Njena trajna vrijednost ogleda se u činjenici da potvrđuje postojanje uređenih institucija, međunarodne saradnje i pravne sigurnosti u vremenu kada su se oblikovali politički i društveni odnosi evropskog srednjeg vijeka. Zato Povelja Kulina bana nije samo simbol bosanske državnosti i identiteta, već i dio zajedničkog evropskog historijskog naslijeđa.

___________________________

Izvor fotografije: sarajevo.ba