U turobnom vremenu kallayevskih pokušaja nacionalne unifikacije i naporednih srpsko-hrvatskih nadmetanja u “nacionalizaciji muslimana”, koja će u 20. stoljeću nerijetko imati karakter potpunog poricanja bilo kakvog oblika bošnjačke kulturne samobitnosti i prava na samoodređenje, začinje se drama neprestanih basanja i traganja za pouzdanijim oblicima kolektivne samoidentifikacije na surovim raskršćima balkanske povijesti. A neizvjesnost i nepouzdanost kolektivne sudbine i opstanka uvjetovala je onda i nepouzdanost i promjenljivost nacionalnih “opredjeljenja”, i možda se ta drama ponajbolje vidi na primjeru Muse Ćazima Ćatića. (Prof. dr. Enes Duraković)Pročitaj više
