Hasan Kikić je kao domobranski satnik bio prebačen u Sanski Most. U Zagrebu su mu ostali supruga i sin. S vremena na vrijeme Hasan je dolazio kući. Rekao sam mu da sam odlučio da idem u šumu. Pričao mi je da će mi nabaviti propusnicu do Sanskog Mosta preko jednog svog prijatelja tamo, tajnika kotarskog predstojnika, od koga saznaje sve ustaške i talijanske namjere i obavještava o njima partizane, a taj nam čovjek i inače čini mnoge dragocjene usluge.Pročitaj više
Upamti sinko: svi se molimo jednome Bogu, svaki po svom adetu, i svi ćemo, kad dođe vakat, pred njim račun polagati. Niko mene nije pit'o hoću li ja u rat, a bilo je ili ja - ili oni.Pročitaj više
Umjetničkog fotografa, filmskog režisera i snimatelja Šahina Šišića (rođen 1961. godine u Međeđi kod Višegrada) u bosanskohercegovačkom glavnom gradu najčešće možemo vidjeti za vrijeme Sarajevo Film Festivala. Trenutno živi u Holandiji, koja mu je tek baza za njegova mnogobrojna putovanja na koja ga tjera neiscrpna energija i kreativna znatiželja. Proputovao je čitav svijet autostopom, a o tom podvigu priprema svoje životno djelo, koje je snimljeno i čeka na montažu. No, prije toga, ovaj bh. režiser želi završiti igrani film o Srebrenici koji priprema po potresnoj žPročitaj više
U turobnom vremenu kallayevskih pokušaja nacionalne unifikacije i naporednih srpsko-hrvatskih nadmetanja u “nacionalizaciji muslimana”, koja će u 20. stoljeću nerijetko imati karakter potpunog poricanja bilo kakvog oblika bošnjačke kulturne samobitnosti i prava na samoodređenje, začinje se drama neprestanih basanja i traganja za pouzdanijim oblicima kolektivne samoidentifikacije na surovim raskršćima balkanske povijesti. A neizvjesnost i nepouzdanost kolektivne sudbine i opstanka uvjetovala je onda i nepouzdanost i promjenljivost nacionalnih “opredjeljenja”, i možda se ta drama ponajbolje vidi na primjeru Muse Ćazima Ćatića. (Prof. dr. Enes Duraković)Pročitaj više
"Pjesmu Sarajevu devedeset i neke" (ali Mostaru, Blagaju i Buni) bunjevački je pjevač, skladatelj i tekstopisac Zvonko Bogdan (Sombor, 1942) napisao 1995. godine. Bogdan je kolekcionar i zaljubljenik u narodnu glazbu i tradiciju, posebno vezanu uz Vojvodinu i ikavicu. Jedan je od najvećih kantautora ovih prostora, koji se tokom ratova devedesetih godina 20. stoljeća povukao u privatnost, u kojoj je vjerojatno i nastala ova pjesma.Pročitaj više
Nekada najljepša Sarajka, u pjesmi opjevana ljepotica, kao 80-godišnjakinja za Jugoslavenski list, 21. januara 1940, priča o sebi i starom šeheru. Pročitaj više
Poginuli bili tu da nešto kupe, prodaju, zamijene, za zdrave, za bolesne, poginuli su se zatekli tu jer su vjerovali da žive glumeći život. ODJEDNOM. Kao i oni ranjeni. Dugo poslije toga smo ginuli na rate, polahko su nas iznutra trgali geleri koji su već ubili naše drage. Kamate su bile sve nepravde koje smo gledali. Novo oružje koje nam je donosilo obročnu smrt zvali smo udarima, karcinomima, PTSP-jem i ko zna kojim ne imenima. Pročitaj više
Ugroziti svoj život i živote svoje porodice da bi nekoga spasio to je herojski čin bez presedana. Nije se libio stari Izet Hardaga da to učini. Nije se prepao ustaša ni njegov sin Mustafa. Obojica su učinili ono što su smatrali da moraju - da spasu porodicu Kabiljo. Njih su spasiili, ali sebe nisu. Ustaše su ih, zbog tog njihovog komšijskog i prijateljskog ponašanja, otpremile u Jasenovac gdje su ih mučki ubili. To nije bilo dovoljno da uplaši porodicu Hardaga. Zeineba, Izetova snaha i Mustafina supruga, nastavlja i dalje da pomaže Pročitaj više
Uz zagovaranje bošnjaštva, Ljubušak je posebnu pažnju posvetio muslimanskom elementu u Bosni, koji je do danas ostao odan toj ideji. Mehmed-beg rano je shvatio da je obrazovanje i modernizacija muslimanskog stanovništva jedini put spasa u nadolazećim burnim vremenima. Nakon dolaska austrougarske uprave, odmah je počeo raditi na “uvjeravanju” Bošnjaka da prihvate novu vlast i poredak kao historijsku realnostPročitaj više
Rek’o sam da sam doš’o da vidim Švedsku, zemlju koja svake godine daje najveću nagradu za književnost na svijetu. Da su Nobelovu nagradu za književnost dobili Ivo Andrić i Nagib Mahfuz zato što su ružno pisali o muslimanima. Ja neću ružno pisati o muslimanima, pa nikad ne dobio Nobelovu nagradu za književnost.Pročitaj više