Često sam misao o Zmaju od Bosne gonio sve dotle dok samu sebe ne bi gotovo potpuno isplakala. Tada bih dozivao bosanska brda i bregove, ali bi mi pod perom vazda iskrsavalo – more. Ja zovem bregove, a izlazi – more! Sada znam da je Bosna m o r e, a ja tako sitan da i po vodi mogu hodati.Pročitaj više
Na svijetu ne mogu biti dvije iste stvari; pjesnik (vele nam) trebalo je samo da izgovori pjesmu da bi dvorac iščezao, kao da je uništen i spaljen posljednjim slogom.Pročitaj više
Pjesništvo Ivana Slamniga se odlikuje ludizmom i artizmom, poigravanjem jezikom u svim njegovim varijantama, te oslanjanjem na baštinu hrvatske i europske književne tradicije, pri čem do izražaja dolazi ironija. Novi pjesnički tekst u Slamniga nastaje iz poticaja stvarnosti i postojećih književnih predložaka, elemente kojih preuzima i preoblikuje. U pjesmama, pisanima slobodnim ili vezanim stihom, spaja svakodnevicu i erudiciju, a prema tradiciji odnosi se sa stanovitom začudnosti. Mnoge njegove pjesme funkcioniraju kao dosjetke, imaju parodijski karakter, čemu uvelike pridonosi upotreba slanga, dijalekta, stranih jezika pa i pogrješno napisanih riječi. Njegovo Pročitaj više
Događa se, osobito u najtežim mogućim situacijama, kad više ne postoji nikakva mogućnost za spas, da se pojavi zeleni čovjek ili čak čitava vojska. Kao da su izišli iz stabala odjeveni u njihovo lišće. Priče o zelenim vojnicima nisu tako rijetke. Mnoge su i zapisane Pročitaj više
Moglo bi se reći da je bosanska kuća poput glavice crvenog luka, niz slojeva koji, jedan nakon drugoga, vode prema nekoj unutrašnjosti, koju se ne može vidjeti ni opipati, ali je se itekako može udahnuti, omirisati, upiti kožom, jer ona je doduše nevidljiva, ali sasvim realna. Kod glavice luka je najdublja unutrašnjost, ono „prazno“ mjesto iz kojeg glavica počinje klijati, kod bosanske kuće je najdublja unutrašnjost već spomenuta duša kuće, koja sigurno ima mnogo veze sa duhovnim životom žene što vodi kuću i s njezinim osjećPročitaj više
Neprevaziđena legenda sarajevskog inata bio je bez sumnje Nikola Teški Radnik. Ko ga je znao – znao ga je pod tim imenom. Bio je malo 'u pet kod ringišpila', kako se to u Sarajevu lijepo kaže – ali uz to, ili možda upravo zbog toga, i oči, uši – i, što je najvažnije, usta grada. U turska vremena budale su bile više neka vrsta društvene ustanove nego li lično stanje duha. Biti na svoju ruku nosilo je sa sobom društvenu odgovornost. Budale su bile ventil koji je regulisao i popuštao Pročitaj više
Priče, poezija i drame Enesa Halilovića objavljene su u zasebnim knjigama na engleskom, poljskom, francuskom, makedonskom, turskom, albanskom i bugarskom jeziku, a proza i poezija je prevođena na engleski, njemački, španski, ruski, arapski, turski, francuski, poljski, rumunjski, ukrajinski, mađarski, slovenački, letonski, albanski, makedonski, grčki, bugarski, katalonski, romski, danski, portugalski, italijanski, bjeloruski, armenski i latinski jezik. Pročitaj više
Novozelandska pjesnikinja Rosemary Menzies umrla je 28. 1. 2014, a iza nje je ostalo nekoliko knjiga pjesama pisanih "srcem Bosne", kako je u jednom članku o Rosemary napisao knjževni kritičar Jack Leigh. Riječ je o knjigama „Pjesme za Bosnu“, „Logor Omarska“ i „Nove pjesme za Bosnu“. Potonja je doživjela dva izdanja - u Aucklandu i u Zagrebu u izdanju naklade "Durieux" (1995.). Navedene knjige su izuzetno vrijedan poetski dokument godina stradanja Bosne i njenih ljudi. Naime, kao članica jednog novozelandskog mirovnog pokreta u Bosnu je stigla 1992. i živjela dvije godine u Sarajevu, svjedočeći bosanske ljepote Pročitaj više