Tri pjesme Hasana Kikića

Obilježavajući godišnjicu rođenja bošnjačkog i bosanskohercegovačkog romanopisca, pripovjedača, pjesnika i kulturnog djelatnika Hasana Kikića, objavljujemo autorove pjesme Pjesma bolesne djevojke, Osmijeh mladosti i Kasna molitva.

PJESMA BOLESNE DJEVOJKE

Majko,
već treći put cvjetaju lipe
u avliji našoj,
a mene još uvijek guši
pjesma poderanih grudi.

O kako je majko, život drag
kad trne
i grudi škripe
ko polomljene strasti.

Majko,
ne daj da noću psi laju
u avliji našoj,
jer su čudne moje noćne slutnje.

Ne daj, majko,
da kobni ćuk kriči noću
pod prozorom našim,
strah me je, majko,
umrijeću rano.

O majko, tužna majko,
strah me je, umrijeću rano.

OSMIJEH MLADOSTI

Na gradskom nebu proljetne vedrine pjevaju

Danas je sunce pomilovalo
svaku krošnju u bašči,
i svaki kesten u aleji,
i sve je danas htjelo da vrisne od radosti
za skorom mladosti.

Druže,
ja čujem miris rodnog sela
u lugu za šumom našom.

Znam:
svaka je oronula trešnja
osjetila radost
što dolazi mladost
u selo naše za šumom
i u krošnju svakog drveta,
i sve je danas bilo vedro nasmijano
u rodnom selu našem.

Druže, sjećaš li se?
lani su jednu našu komšinicu
– plavu djevojku od osamnaest godina –
sahranili u proljeće

KASNA MOLITVA

Dugo je dobra mati molila
i svaku molitvu suzom polila,
nadanje svako u tugu povila
i srce čemerom pojila
iz dana u dan
i noći svake.

A moli i sad stara dobra mati
s krunicom u ruci –
moli mati
da joj se vrati
sin voljen
u Boga moljen
molitvom sklonjen
na dugim stazama po svijetu.

I izmoli ona molitvu kletu
dulju od svake jadikovke;
izmoli molitvu kletu
ispriča svemu svijetu
o vječnom čekanju i tuzi
za dobrim sinom svojim.

Za sina moli mati
da joj ga Bog dobri vrati
i na putu prati;
za sina mati moli
ona ga voli
više od očiju svojih!

A kad se čekanje odulji još više
dve staklene suze slediše
u dva majčina oka
ugasla i duboka.
I začudi se dobra mati
da joj ni molitva ne vrati
sina draga
al davno – davno bez traga.

A dobra mata
neće nikad znati.

IZVOR: Strane