Na horizontu bošnjačkog kulturnog preporoda: Godišnjica smrti Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka (1902-1926)
Priredio: mr. Alen Zečević
NA HORIZONTU BOŠNJAČKOG KULTURNOG PREPORODA:
GODIŠNJICA SMRTI MEHMED-BEGA KAPETANOVIĆA LJUBUŠAKA (1902-1926)
U povijesti bošnjačkog kulturnog i nacionalnog preporoda druga polovina XIX stoljeća predstavlja posebno značajno razdoblje u kojem su se, pod pritiskom velikih političkih promjena preoblikovali društveni, kulturni i identitetski obrasci bosanskohercegovačkih muslimana. Austro-Ugarska vojna okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine za njih nije podrazumijevala isključivo supstituciju jednog državnog okvira drugim, nego i početak procesa u kojem je bilo potrebno iznova promisliti odnos prema vlastitoj tradiciji, jeziku, nacionalnom i kulturnom naslijeđu. U takvom složenom povijesnom trenutku pojavljuje se Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak – političar, književnik, publicista i kulturni djelatnik – čije će ideje i djelo u značajnoj mjeri obilježiti početke moderne bošnjačke kulturne misli.
Godina 1839., u kojoj je u Vitini kod Ljubuškog rođen Mehmed-beg Kapetanović, pripadala je vremenu u kojem je Bosna još uvijek živjela u okviru osmanskog poretka, ali je već osjećala prve nagovještaje velikih društvenih promjena. Iz tog hercegovačkog zavičaja ponio je osjećaj pripadnosti tradiciji koja će ostati trajno upisana u njegov književni, kulturni i javni rad.
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak pripada krugu bošnjačkih intelektualaca i djelatnika koji su, među prvima, razumjeli da se proces društvene modernizacije u cjelosti ne može ostvariti bez istovremenog razvoja prosvjetne misli, književnosti i izdavaštva. Njegovo djelovanje temeljilo se na uvjerenju da kulturni preporod mora počivati na vlastitoj tradiciji, ali i na otvorenosti prema novim evropskim intelektualnim tokovima. Kao pisac, publicista i kulturni djelatnik nastojao je izgraditi most između osmanske kulturne baštine i novog društvenog poretka koji se uspostavljao nakon 1878. godine.
Za razliku od mnogih savremenika koji su kulturnu baštinu posmatrali kao naslijeđe vrijedno poštovanja, ali ne i sistematskog proučavanja, Ljubušak je među prvima uočio da usmena književnost predstavlja jedan od najvažnijih izvora povijesne i kulturne samosvijesti. Poslovice, predaje, narodne pjesme i mudre izreke za njega nisu bile tek zanimljivi ostaci i relikti prošlih vremena, nego autentični izraz kolektivnog povijesnog iskustva jednog naroda. Njihovim prikupljanjem nastojao je sačuvati ono što nijedan politički dokument nije mogao zabilježiti – način na koji je narod razumijevao svijet, oblikovao moralna načela i prenosio životnu mudrost s generacije na generaciju.
Tako formulirana Ljubušakova shvatanja do izražaja dolaze u djelu ‘’Narodno blago’’ (1887), jednoj od najznačajnijih zbirki narodnih poslovica, izreka i umotvorina u bošnjačkoj kulturnoj historiji. Prikupljajući i objavljujući bogatstvo usmene tradicije, Ljubušak nije nastojao sačuvati samo jezičko blago jednog vremena, nego i moralne, etičke i svjetonazorske obrasce koji su oblikovali život bosanskog čovjeka. Sličnu kulturnu misiju ostvario je i u djelu ‘’Istočno blago’’ (1896), u kojem je čitaocima približio odabrane mudrosti, pripovijesti i pouke iz arapske, perzijske i turske književnosti potvrđujući pripadnost Bosne i Bošnjaka, također, i širokom kulturnom prostoru islamske civilizacije. To djelo može se posmatrati kao jedan od prvih svjesnih pokušaja dokumentiranja bošnjačke usmene tradicije u njenoj cjelovitosti. Ljubušak nije bio samo zapisivač narodnih kazivanja; bio je njihov tumač i čuvar. U vremenu kada su ubrzane društvene promjene prijetile potiskivanjem tradicionalnih oblika života, on je razumio da će mnogi elementi usmene kulture nestati ukoliko ne budu zapisani. Stoga Narodno blago nije samo književna zbirka nego i vrijedan historijski izvor za proučavanje jezika, mentaliteta, običaja i etičkih vrijednosti bosanskohercegovačkog društva XIX stoljeća.
Jednako važan segment njegovog rada predstavljala je publicistika. Kao osnivač i urednik lista ‘’Bošnjak’’, prvog političko-informativnog lista koji je okupljao bošnjačku intelektualnu elitu, otvorio je prostor za rasprave o obrazovanju, jeziku, društvenim reformama i položaju muslimana u novim političkim prilikama. Time je postavio temelj modernoj bošnjačkoj javnoj riječi, svjestan da štampa nije samo sredstvo informiranja nego i instrument oblikovanja kulturne i nacionalne svijesti jednog Naroda. U tom smislu njegova uloga nadilazi okvire uredničkog rada; on pripada prvim bošnjačkim intelektualcima koji su štampu shvatili kao instrument kulturne emancipacije.
Ni njegovo političko djelovanje ne može se odvojiti od kulturne misije koju je slijedio. Kao gradonačelnik Sarajeva i ugledni javni djelatnik nastojao je afirmirati ideju da se društveni napredak ne mjeri isključivo administrativnim reformama ili ekonomskim razvojem, nego i jačanjem kulturnih ustanova, izdavačke djelatnosti i obrazovanja. Iako su političke okolnosti često ograničavale mogućnosti djelovanja, ostao je dosljedan uvjerenju da su knjiga, škola i javna riječ najtrajniji temelji svakog društvenog razvoja. Njegovo poznato geslo da se „knjigom i naukom narod uzdiže“ nije bilo tek retorička figura nego programsko opredjeljenje koje je dosljedno provodio kroz publicistički i politički rad.
Zbog svega navedenog Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak zauzima posebno mjesto među protagonistima bošnjačkog preporoda. Njegov doprinos ne ogleda se samo u knjigama koje je napisao ili političkim dužnostima koje je obavljao, nego u činjenici da je među prvima razumio kako se budućnost jednog naroda može graditi jedino na svijesti o vrijednosti njegove prošlosti. U tome se krije i trajna aktuelnost njegovog djela. Ono nas podsjeća da kulturna baština nije zbir uspomena nego živi temelj na kojem svaka generacija iznova oblikuje vlastiti identitet.
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak preminuo je u Sarajevu, 29. jula 1902. godine. Iza sebe je ostavio opus koji predstavlja bogato, nezaobilazno svjedočanstvo kulturnih i društvenih prilika Bosne i Hercegovine na prijelazu iz XIX u XX stoljeće. Njegovo djelo ostaje jedan od ključnih izvora za razumijevanje procesa oblikovanja moderne bošnjačke kulturne svijesti.
_____________________
Izvor: fotografija: Magazin Plus
