Safvet – beg Bašagić: Pozdravni govor na Osnivačkoj skupštini Gajreta
Safvet – beg Bašagić
POZDRAVNI GOVOR NA OSNIVAČKOJ SKUPŠTINI GAJRETA
Štovana gospodo i prijatelji!
Hvala Vam u ime privremenog odbora što ste se odazvali pozivu i gajret učinili doći na skupštinu gdje se društvu Gajret polaže temeljni kamen, na kome će se – ako Bog da i sreća nas posluži – s vremenom podići trajni spomenik koji će podsjećati naše potomstvo da smo i mi jednom na svijetu bili i nešto učinili. A sada, dozvolite mi da Vam ukratko kažem historiju razvića ovoga društva od početka do danas.
Prije četiri-pet godina, u kolu nekoliko mladih muslimana koji su na prolazu iz Beča svratili u Sarajevo, rodila se misao da se osnuje jedno društvo koje će materijalno pomagati siromašne i neopskrbljene slušatelje na višim školama. Za to su bila izrađena i pravila, ali prilike i bojazan za loš odziv od strane naroda uspavale su tu plemenitu zamisao na neko vrijeme. Istom lani, naš novi podmladak na visokim školama u Beču obratio se pismeno na nekoliko (mladih) nastavnika u Sarajevu i izvan Sarajeva s molbom da se svaki, po uviđavnosti i po mogućnosti, pobrine da što više naše mladeži pohađa moderne škole. Ta skromna molba iskrene mladeži potaknula je ponovno na razmišljanje svakog njezina prijatelja.
Pri koncu lanjske školske godine, jedan put u kolu više učitelja poveo se razgovor o tome pitanju. Iz običnog razgovora isplela se misao da se osnuje društvo koje će potpomagati siromašne muslimane da pohađaju osnovne i srednje škole. To malo društvance od nekoliko učitelja i prijatelja ove misli razišlo se sa zadaćom da preko školskih ferija ispita hoće li takvo poduzeće naći odziva.
Par dana prije ove školske godine, za vrijeme trka u Butmiru, došlo je u Sarajevo dosta odličnih muslimana iz pokrajine. Dakle pružila se lijepa prilika za sporazum i nije se smjelo propustiti a da se malo življe ne pretrese pitanje o osnivanju islamskog potpornog društva. Kada se vidjelo da i u pokrajini ima dosta rodoljuba koji će se svojski zauzeti za ovakovo poduzeće, zgoda se nije mogla propustiti; na brzu ruku sazvano je danas za sutra više odličnika sa strane i iz Sarajeva da dođu na mali razgovor u Ruždiju. Kako je brzo išlo, odziv je bio dobar, a uspjeh još bolji. Izuzam nekoliko njih, brzo smo se sporazumili i jednoglasno je zaključeno da se osnuje društvo za potpomaganje siromašnih muslimana na srednjim i višim školama pod imenom Gajret. Tu je odmah izabran privremeni odbor od šest članova da izradi pravila i predloži ih Visokoj vladi na odobrenje. Kako je poznato svima, pravila su odobrena i Gajret će se danas ovdje konstituirati i stupiti u život.
Govoriti o koristi i zamašaju ovoga poduzeća suvišno bi bilo, jer to znači raspravljati o koristi nauke uopće. A mi svi znamo da stotinu ajeti kerima i hadisi šerifa preporučuje, dapače nalaže nauku kao vjersku dužnost svakome bez razlike roda i staleža. Bojeći se da ne bih oduljio navađajući sve ajete, hadise i riječi prvih halifa, spomenuću samo neke:
Ilmun uluvvi kadrini ber vedžhi bihterin. Ispad idet šehadet: Hel jesteviellzin. Visoku čast nauke na najljepši način dokazuje svjedočanstvo hel jesteviellzine (mogu li se usporediti neznani sa znanim?, itd.). A sada čujte što hadisi šerif veli: Talebul ilmi faridatun ala kulli muslimin ve muslimetin (Tražiti nauku sveta je dužnost svakom muslimanu i muslimanki).
A koja je to nauka i gdje je treba tražiti tumače nam dva naredna hadisa: Utlubul ilme velev bissini (Traži nauku pa makar u Kini) i El-hikjmetu dalletul mumini ehazeha ejne vedžedeha (nauka je za muslimana zalutala deva, uzima je gdje je nađe). Dobar tumač ovome hadisu jesu hazreti Alijine riječi: Unzur ila ma kale, vela tanzur ila men kale (Gledaj što je rečeno, a ne gledaj ko je rekao). A najbolja je poznata izreka Es-sejidi Ahmedi Rufaije el-Huseini: Huzil hikmete ejne rejteha feinnel akile jehuzul hikmete la jubali ala ejji haitin kjutibet ve an ejji redžulin nukilet ve nim ejji kjafirin sumiat (Uzmi nauku gdje je vidiš, jer pametan čovjek uzima nauku bez obzira na kome je zidu napisana, od koga je čovjeka predana i od koga nevjernika čuvana).
Ovim riječima komentara ne treba. Dakle, muslimanu su otvoreni puti da traži nauku od koga god bilo i gdje god hoće. U tome mu se daje potpuna sloboda. Što mi tu svetu dužnost ne vršimo, mi smo sami krivi.
Štovana gospodo i prijatelji, meni je danas osobita čast zapala, dapače to mi i laska, da kao predsjednik privremenog odbora otvorim ovu skupštinu, gdje se nalazi više odličnih prvaka i velika svita mladeži; doduše imade u tome komadić egoizma, ja to i ne tajim, jer je zbilja lijepo bar nekoliko časaka biti tumačem svoga naraštaja, svoje generacije. Vjerujte mi, od mladeži nema simpatičnijih i milijih slušatelja, pred kojima čovjek može slobodnije otvoriti srce i reći svoje misli, jer se nada da će ga saslušati i razumjeti. Mladež lahko shvaća i s mladenačkim žarom (čuvstvom) odmah počima raditi čim se uvjeri da je nešto dobro i korisno. Čujmo šta veli Hakem II, vladar endeloski: Eš-šejhu in jahvin nuha bi tedžarubin / veššebabu rejil kavmi inde šebabiha.
Sve što tvori stari čovjek,
Na iskustvu svome tvori,
A narodna mlada mis’o
Na mladome srcu gori.
I prva misao za ovo poduzeće planula je u mladim srcima; zato ovdje, moji mladi prijatelji, stupite vi naprijed, pod pokroviteljstvom i iskusnim savjetom naših prvaka i uleme.
Vi, mladost, ste buduća narodna volja i inteligencija! Svaki uviđavan čovjek cijeniće ideje koje u vama začnu i koje vi ispovijedate. Ako nije u kome od vas još dozrelo pitanje da li nam treba pohađati moderne nauke ili ne treba, onda ga molim za oproštenje i upućujem ga neka dalje razmišlja, s molbom da sam svojom glavom razmišlja i da se ne da zavesti svakidanjim nejasnim tvrdnja- ma u obliku sofizma, koje više odgovaraju ishitrenoj mudrosti nego li čvrstu uvjerenju.
Čovjek koji hoće da koristi svojoj općini, ne smije sebe nipošto držati ništetnim bićem, a ne smije se ni preveć dići nad svoju okolinu, nego mora zrelim razmišljanjem i solidnim radom koračati naprijed. To razmišljanje ne smije trajati dugo, jer ko god dugo razmišlja, ne ostaje mu vremena za rad. Pod izrazom solidni rad treba razumjeti redoviti rad, svagdanju dužnost koju čovjek sebi nametne da svoje djelo svaki dan naprijed pomakne za jedan korak, sto- pu ili podlanicu. Život je bez rada jednoglasna, monotona kajda, koje mjesto da nas razveseli, sve naš više i više umorava i ozlovoljuje. Narod je jak i moćan u kome radinosti budi ponos i samosvijest. Ko ima imalo pogleda u svijet, lahko se može osvjedočiti da je lozinka našega vijeka, a i svih vjekova, Gambettina lozinka: Raditi, pa opet, raditi, i opet raditi (Du travail, toujours du travail, et en core du travail). Zato, gospodo moja, neka mi niko ne zamjeri što se obraćam u ovoj prigodi na sve rodoljube i na mladež kao na čilu neprokušanu silu, da primi ovo mladenačko poduzeće u svoje ruke, neustrašivo ga vodi naprijed, širi što više može i usavršava.
Draga omladino, upregni sve sile pa hajde na posao! Bez moralne i materijalne pomoći naše čestite starine i prvaci neće vas ostaviti. Nas sve čovječanska dužnost zove da svaki doprinese ovdje neku količinu svoga rada, da svi skupa ostavimo lijep spomen i primjer budućem naraštaju. Neka svaki od nas primi svoju zadaću kao svetu dužnost, koja će mu dokolicu radom zasladiti i u životu ispuniti onu prazninu koju zovemo suvišnim odmorom. Ta zadaća može biti jednostavna i naoko neznatna, ali ništa zato – njezin plod neće biti beskoristan. Zrno do zrna – pogača; kamen do kamena – palača. Doprinesimo svaki neko zrno, neko kamen, pa eto našem Gajretu za kratko vrijeme pogače i palače.
Gospodo moja! Ja bih vas još nešto zamolio , a to je: neka bude kod ostvarenja ovoga poduzeća manje razmišljanja, više oduševljenja, manje želje, više volje, manje zbora, više tvora, manje očajanja, više samopouzdanja, pa se sve može postići s Božijom pomoći, lijepim načinom i islamskim nepokolebivim gajretom.
______________________________
Izvor: Godišnjak Bošnjačke zajednice kulture, God. XXIII – XXV, 2023-2025, Sarajevo 2025, 117-120.
