Poezija: Tarik Krajnović

MALI GRAD KRAJ SAVE

Mali grad kraj Save

I raskrižje puteva

Putevi se ukrštaju

Pa se nove kuće prave

I u kućama lica nova

I sudbine nove

Samo je moj grad

Ostao svoj na svome

Neće ga odnijeti

Ni novi ni stari

Jer on je samo svoj

I za zulum on ne mari

Šta ce doći

I koliko zima će proći

A ljeta će da ogriju

I one što se kriju

Ništa važno nije

Gradu kraj Save

On pluta i raduje se

I gleda samo preda se

MIŠEVI I MRAVI

Jadni bijedni

Miševi i mravi

Što kopaju po zgarištima i grobljima tuđih uspomena

Ama to je moje

Moja sreća, moja tuga

Moja radost i moja bol

Sve to sam ja

Moje je moje oko

I mojih zjenica sjaj

Moga oca i moje majke sin sam ja

Sve što je moje, moje je

I to nikom ne dam

Ni Suncu, ni Mjesecu

Jer samo Bog zna

Šta se u insanu krije

Njemu ne trebaju čarolije

Kao tebi  meni malom i beznačajnom

O meni mudrolije