Iz historije Bošnjačke zajednice kulture: ”Naši abiturijenti i štipendije”.

Priredio: mr. Alen Zečević

Utemeljeno kao društvo za potpomaganje đaka muslimana učenika srednjih i visokih škola u Bosni i Hercegovini i Austro-Ugarskoj monarhiji ”Gajret”, kao pravna prethodnica današnje Bošnjačke zajednice kulture, predstavljalo je instituciju koja je imala ključnu ulogu u obrazovanju novih generacija Bošnjaka pod režimom u kojem su vođene borbe za političke, vjerske i prosvjetne slobode naroda.

Najugledniji kulturni radnici i najistaknutiji predstavnici bošnjačke inteligencije s početka 20. stoljeća, među kojima su se naročito isticali dr. Safvet beg Bašagić, Edhem Mulabdić, Osman Nuri Hadžić i mnogi drugi, u osnivačkim aktima društva ”Gajret” predvidjeli su dugoročnu potrebu i strateški promišljali o obrazovanju Bošnjaka u duhu savremenosti kao odgovor na izazove koji su neumitno dolazili u susret Bošnjacima i njihovoj domovini. Stoga je ulaganje u znanje i nauku bilo u fokusu ”Gajretovog” rada, a ono se sistematski i organizirano pomagalo kroz stipendiranje i druge oblike pomaganja bošnjačkih studenata i učenika na domaćim i inostranim visokoškolskim institucijama.

Potreba za podizanjem svijesti o značaju obrazovanja i uključivanja mladih u sve značajnije društvene tokove i procese koincidirala je sa vrlo složenim političkim prilikama u pogledu unutrašnjih odnosa bosanskohercegovačkih naroda. Takvo stanje uslovilo je i pojavu prve bošnjačke, ujedno i prve bosanskohercegovačke političke stranke, Muslimanske narodne organizacije (MNO) koja se nametnula kao legitimni i najjači politički predstavnik bošnjačke političke volje. Dijelom ove stranke, ali i drugih kulturnih institucija sa muslimanskom nominacijom, sa snažnim doprinosom naročito u oblasti književnosti i kulture uopće, postali su mnogi intekektualci koji su svojim djelovanjem izgradili reputaciju najuticajnijih Bošnjaka prve polovine 20. stoljeća.

Stipendiranje je bilo osnov napretka i progresa Bošnjaka muslimana, osobito od 1903. godine i osnivanja društva ”Gajret” koje je okupljalo i oko sebe integriralo sve relevantne i perspektivne društvene, kulturne i prosvjetne organizacije od značaja za Bošnjake. Kakav je bio doprinos stipendiranja govori sljedeći prilog:

NAŠI ABITIRIJENTI I ŠTIPENDIJE

Od okupacije pa do ove godine nije bilo povoljnije godine za našu srednjoškolsku produkciju kao što je bila prošla godina. Ali  isto  tako  nije  bilo  nepovoljnije  godine glede Stipendija, kao  što  je ova.  Na početku školske  godine 1908./9- bilo  je  maturanata  na  sarajevskoj  gimnaziji  9, na mostarskoj  11,  na  tuzlanskoj 5 i na banjalučkoj realci  2, to je  svega  27.  Od  tih  maturiralo je u  Sarajevu  6, u  Mostaru  9, u  Tuzli  5 i u  Banjaluci  2.  Svega  dakle  22.  Od ta 22 abiturienta  izđržavaće  se o  svom  trošku 4, a 18  ih  pada  na  stipendije.  U  vladinu konviktu  za  bos.-herc.  pitomce  u  Beču  bila su  4  mjesta  i  sva  četiri  su  podijeljena Mostarcima.  Dvojica  od  njih  su  zaslužili  tu Stipendiju,  jer  su  valjani  i  siromašni,  dok druga  dvojica  nijesu,  jer  ne  samo da nijesu najbolji,  nego  su  ujedno  činovuički  sinovi čiji  očevi  primaju  godišnje  po 5000 K pa bi  mogli  bez  ikakve  poteškoće,  i  svoje sinove  školati.  Ovdje  nam  je  vlada  učinila jednu  veliku  nepravdu  i  to  prvo  davši  či­novničkim  sinovima  stipendije, a  drugo davši  im  mjesto  drugog  ranga  pod  prva t.  j.  ona  je  njima  dala  dvije  štipendije  po 1000  kruna  dok  im  je u  istinu  dala  jednu, jer  im  je  dala  mjesto  drugog ranga.  Ovdje nam  je  vlada otela jednu Stipendiju  ili boljo rekavši  dvije,  jer  nije  smjela  bogatašima podijeljivati  Stipendija.  Drugu odnosno treću Stipendiju  hoće  vlada  da  nam  zahukne  na taj  način,  što  je  muslimanima  pitomcima tog  inštituta  zabranila  dolazak  prijo  19. ok­tobra.  Tako 15  pitomaca  po 19 dana iznosi 295 dana, to je  već  jedna  Stipendija, a da i  ne  govorim  o  tom,  što  će  ih 15  još  izgu­biti  po  12  kruna  ,,tašengelda“. Ovdje  nam  jo  vlada  očito  otela  2  Sti­pendije  i  mi najodrošitije protestiramo  proti te  vladine  samovolje,  protestiramo  tim  od­lučnije, što  je pred nama  ostalo  18  neopskrbljenih  abiturienat-a.

Zato ovim pozivamo vladu, da  nam  podijeli  još  te  dvije  štipendije,  pa  ako  ne  ima mjesta u inštitutu, neka ih  podijeli  na  izvana, kao  što  to  čini  i  kod drugih  vjeroispovjesti. Ovim  ujedno  pozivamo  svih tih  18 abiturienata,  da  dadu  ponovno  molbe na vladu za  te  dvije  stipendije.  Ostali  neka se obrate na  svoje  općine pana milostivu  dobrotvorku Tahire  hanumu  Tuzlić,  jer  i  kod  nje imaju tri stipendije.  Ostali neopskrhljeni abitrijenti, naročito  pravnici, mogu  moliti  „Gajret”  za pripomoć,  da  se  upišu  za  prvu  godinu  na pravo  u  Beču,  Pragu,  Gracu  ili  Zagrebu, a kad  u  drugoj  godini  htjeli  državni  ispit praviti, onda mogu  moliti  za štipenđiju, koja će  im  se  svakako  dati.  Isto  tako  i  treće i  četvrte  godine  t.  j.  prvo se i treće  godine mogu  samo  upisati  i  kod  kuće  ostati  pa se drugim poslom  baviti, a  druge  i  četvrte godine  mogu slušati predavanja na univerzi.

Zahid.

____________________________________________________

Izvor: ”Gajret”, God. II, br. 1-2, Sarajevo 1. augusta i 1. septembra 1909., 31-32