Usmena predaja o porijeklu imena Foča
Crneta
U onom vaktu kad je pobjedonosni sultan Fatih Mehmed (Mehmed II) pošao da osvaja istočne krajeve Bosne i Hercegovine, dođe u Ustikolinu sa svojom ogromnom vojskom. Tu razjaha on i pope čadore, te osta tu sedam do osam dana. Otale iz Ustikoline poče slati svoje čete na sve strane da razgledaju šta ima. Tako je jednu četu opremio na onu stranu gdje je danas kasaba Foča. Kad se ova četa vrati sa puta da dojavi sultanu šta su vidjeli, upita ih sultan na turskom jeziku šta tamo ima.
Na upit sultana odgovoriše vojnici: „Fuči den ibaret“ (Sve loza, ili sve se sastoji od loze). Po ovom bi se moralo zaključiti da je Foča nova varošica kojoj je ime postalo od turske riječi „fuči“ tek iza osmanske okupacije. Otalen iz Ustikoline ostavi jedan dio svoje vojske da čuva tu važnu tačku. Vojnici koji ostaše da čuvaju Ustikolinu i okolicu joj prozvaše ono mjesto gdje se danas nalazi današnja kasaba Foča. Iza toga ono „u“ u riječi Fuči pretvori se u „o“ te nasta „Foči“, a malo kasnije pretvori se iza „č“ slovo „i“ u „a“ te se danas izgovara „Foča“.
IZVOR: Zbornik bošnjačkih usmenih predaja, prir. Aiša Softić, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005.
Priredio: Elmir Spahić, MA
