Poezija: Azra Murić
POČIVAJ NA DNU MORA
Ako hoćeš da te zaboravim
ja to mogu,
sahraniću te i kad gledam
u tvoje lice.
Kao miris divnog cvijeća pored tebe
evo stojim,
počivaj na dnu mora.
Cvijeće ću za tobom bacati.
Nek te talasi nose,
ja i dalje udišem miris cvijeća.
Počivaj daleko iako si mi blizu,
spavaj sa školjkama,
duboko nek tvoje tijelo i
ljepota nestanu.
Ako hoćeš, mogu da te lahko,
onako tiho i nečujno zaboravim.
Samo ako hoćeš.
Reci mi.
Meni
odavno niko takvo nešto
poželio nije.
Gdje si?
Ja budna spavam,
naslonjena čekam
i čekam da te more odnegdje izbaci.
PONEKAD TE ZABORAVIM
Rijetko, ali se desi, da zaboravim da si
postojao.
A onda kroz svaku alveolu osetim strah,
lik tvoj kroz maglu mi prođe,
a šutnjom nekako srce prestane
da te traži.
Zar je moguće, pitam se često,
zaboraviti tebe znači zaboraviti
prošlost,
sadašnjost, budućnost.
Rijetko te zaboravim,
možda utjehu u tu rijetkost i tražim,
a sama sebi neću da priznam.
Uzdahnem i nešto me stegne,
zaboravim na godine,
a mnogo ih je prošlo,
boliš i kad si zaboravljen,
ali samo ponekad…
davno niko takvo nešto
poželio nije.
Gdje si?
Ja budna spavam,
naslonjena čekam
I čekam da te more odnegdje izbaci.
Azra Murić rođena je 7. maja 1988. godine u Skoplju (Makedonija). Poeziju piše na makedonskom i bosanskom jeziku. Autorica je zbirke Kopnež. Živi i radi u Skoplju.