Thomas Stearns Eliot: “Posveta mojoj ženi”
Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen
I što se moji osjećaji bude kad budimo se mi
I što istog trena počinak dolazi kad vrijeme je sna,
Skladno disanje
Ljubavnika kojih tijela mirišu jedno drugom
Koji misle iste misli bez potrebe da se zbori
I tepaju iste riječi bez potrebe da se neki smisao rodi.
Neće od zlovoljnog vjetra se zalediti
Nit od sumornog tropskog sunca uvehnuti
Cvijeće u cvijetnjaku koji je naš i samo naš
Al‘ posveta je ova da je drugi čita:
I bliske su ovo riječi u javnost tebi upućene.
IZVOR: Thomas Stearns Eliot, Izabrane pjesme, prir. Antun Šoljan, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.
Thomas Stearns Eliot, engleski književnik, književni teoretičar, književni kritičar i esejista, rođen je 26. 11. 1888. godine u St. Louisu. Studirao je na Harvardu, u Oxfordu, na Sorbonnei i u Marburgu, doktorirao tezom o filozofu F. H. Bradleyju. Od 1914. godine stalno je živio u Engleskoj. Djelovao je i kao nastavnik, bankovni činovnik, urednik časopisa Egoist i Criterion (1922–1939), urednik za poeziju izdavačke kuće “Faber and Faber” (1925–1965). Dobitnik je mnogih nagrada među kojima i Nobelove nagrade za književnost (1948) i 16 počasnih doktorata. Temelj je njegove poetike neprestano suprotstavljanje i istovremena stopljenost prošlosti i sadašnjosti, problematika povijesnog i apstraktnog vremena uopće. To je najviše vidljivo u filozofsko-religioznom spjevu Četiri kvarteta / Four Quartets (1943). Utjecao je na nekoliko naraštaja engleskih, američkih i evropskih pjesnika i kritičara. Preminuo je 4. 1. 1965. godine u Londonu.
