Prvi novinari u Sarajevu
Prvi list koji se počeo štampati u Sarajevu bio je Bosanski vjestnik. Pokrenuo ga je i u početku sam uređivao Ignjat Sopron. Prvi broj lista izašao je iz štampe 7. aprila 1866. godine, ćirilicom. Izlazio je svakog četvrtka na osam stranica.
Ignjat Sopron bio je, ustvari, prvi sarajevski i bosanskohercegovački profesionalni novinar. On je bio protestant, po svoj prilici njemačkog porijekla. Rodio se 1825. godine u Novom Sadu, gdje je završio šest razreda gimnazije i izučio tipografski zanat. Radio je u Novom Sadu, Budimpešti, Beču i Zemunu. Dok je živio u Beču, u slobodno vrijeme slušao je predavanja na univerzitetu, pogotovo iz filozofije i književnosti. Preminuo je u Zemunu, 30. jula 1894. godine.
Sopron je angažirao Miloša Mandića, koji je tada radio kao učitelj srpske škole u Prijepolju. Miloš Mandić je prvi čovjek iz krajeva Bosne i Hercegovine koji se novinarstvom počeo baviti kao jedinim zanimanjem, u to vrijeme u nas zaista čudnim i neobičnim. Mandić je kasnije poznat kao Miloš novinar. Rođen je 1843. godine, negdje u okolici Bihaća. Roditelji su mu se još dok je bio dijete preselili u slavonsko djelo Mirkovce. Tu je svršio osnovnu školu. Gimnaziju je učio u Karlovcima i Vinkovcima, a dovršio u Beogradu gdje je slušao i pravne nauke na Velikoj školi. Poslije toga postao je učitelj na službi u Novoj Varoši i Prijepolju. Dobro je vladao njemačkim, italijanskim francuskim i ruskim jezikom. Postao je veoma vješt i dobar novinar. Pokretanjem prvog turskog zvaničnog lista Bosna, stupio je u redakciju, gdje su do izražaja došle njegove raznovrsne sposobnosti. Preminuo je 20. augusta 1900. godine. Ukopan je u Ilijašu. Autor je prvih udžbenika: Bukvar za osnovne škole u Vilajetu bosanskom (1867) i dr.
Rađanje novinarstva u našim krajevima rodilo je i jednog veoma sposobnog novinara i urednika listova onog vremena. Bio je to Šakir Mehmed Kurtćehajić, za kojeg se govorilo da je pionir bošnjačke i bosanskohercegovačke štampe. On je treći profesionalni novinar u našim krajevima. Pokrenuo je i uređivao prve zvanične bosanskohercegovačke novine Bosna, na turskom i našem jeziku. Tad je imao 24 godine. Osim ovog lista, pokrenuo je, i sve do svoje rane smrti, uređivao nezavisni zabavni list Sarajevski cvjetnik (Đulšen saraj). Po svojim novinarskim radovima i solidno uređivanim listovima, Kurtćehajić je postao poznat daleko izvan granica naše domovine. Mnogi su mislili da je svršio visoke škole i da je putovao po svijetu. On, ustvario, uopće nije napuštao ovaj prostor i nije znao drugi jezik osim maternjeg bosanskog jezika. Preminuo je 1870. godine u Beču, pokošen tuberkulozom, pa je pokopan na Centralnom groblju u Beču. Pisao je uvodne članke, polemizirao sa novinama i novinarima iz okolnih zemalja izvan granice turske carevine, bio je jedno vrijeme i direktor Vilajetske štampe, a postao je, iako vrlo mlad, i gradonačelnik Sarajeva. Angažirao je već spomenutog Miloša Mandića za saradnika lista Bosna i Sarajevski cvjetnik, zatim Saliha Biogradliju, Javera Baruha i Brudina Kurtćehajića. Oni, također, dolaze u red prvih novinara u Bosni i Hercegovini koji su se javili još za vrijeme turske uprave. Njima treba pridodati i grupu novinara iz Mostara koji su uređivali list Neretva, pa je lista novinarskih imena iz ovog perioda našeg novinarstva potpuna. Među njima su Mehmed Hulusi, urednik lista Neretva, Marko Šešelj i don Frano Milićević, vlasnik mostarske Franjevačke tiskare.
IZVOR: Hamid Dizdar, Odabrani arhivistički i historijski radovi, Istorijski arhiv Sarajevo, Sarajevo, 2008.
