Poezija: Zerina Kovačević

O POSTMODERNISTIMA
Ne usuđuju se istrošiti sebe
iz straha da se ne odaju u svom
poetskom kvazigovorenju,
neumorno serviraju
lažnu mistiku, slova u kurzivu
i teoretsku književnost kojom
oduzimaju štiocima doživljajne
aspekte stiha svodeći ga na
intonaciju članka iz novina,
pročitanog uz jutarnju kafu
još uvijek potpuno neotvorenih
očnih rupa.
Dok sebično budu pljuvali/e
sve police gradskih biblioteka
svojim nagrađivanim zbirkama
koje se, uzgred, pročitaju
prije nego se ohladi šalica čaja,
ja ću od njihovih lovorovih vijenaca
svijati jedan i položiti ga u grču
na grob Poezije.
O SMRTI
Tijelo glasno otkucava
želju za preseljenjem i
nadjačava psihijatrijske,
distancirane definicije
navodno rješivih stanja;
zatire isponavljanu
molitvu preobraženja,
pa se vraća na dno
zapetljanih crijeva ništavnosti;
gubi odraz u zrcalu
i stvara maštariju
o povratku teškoj zemlji
kojoj neće znati biti teret,
samo nova nakaza,
u čije će se slojeve
jedvačekano podvući.
Zerina Kovačević (21) rođena je u Glamoču, studentica je III godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici. Njena poezija objavljena je u zajedničkom zborniku studenata Univerziteta u Zenici Poiesis.