Poezija: Zehra Bajić Alić
NIGDJE NIJE KO NA GRUDI SVOJOJ
Gdje si kućo moja mila
daljina do tebe što zamete mi pute
jesu l’ ti na istom mjestu vrata
da l’ uz prozor jabuke ti žute.
Avlijo u korov obrasla
ko te kosi i gdje travu nosi
ima l’ cvata na lanjskome cvijeću
je l’ vjetrovi okolo se šeću.
Uz bunar da l’ ladolež se penje
škripi li taraba od starosti klete
ja ostah željna ti svega
godine ne idu, one brzo lete.
Gdje si selo moje
šta ima u tvojim sokacima uskim
kakvi se krovovi sada kroje
idu li livadama koraci žustri
je l’ se još uvijek goveda na potoku poje.
Gdje si njivo u dračik srasla
niko te ne ore nit ti sjeme meće
samo si uspomena u očima plavim
da nekad sam tu igrala od sreće.
Želja mi je srcu u starosti se vratit
na meraji svojoj raširiti ruke
nigdje nije ko na grudi svojoj
u tuđini si stranac gori od po muke.
BOSNU MI NE DIRAJ
Tebi tako lijepo stoji jesen
mirišeš bojama.
Unom pjevaš.
Kroz Sanu zboriš.
Kroz Drinu brojiš.
Kroz Neretvu gledaš.
Podigneš ruke u nebo i bogu se moliš.
Za prste držiš Savu.
Za stopala Bosnu.
Tebi lijepo stoji zima
oplete te u grudi bijele
pa treperiš oko Trebevića.
Noge spustiš na obronke Vlašića.
Raspeš dušu na so i Tuzlu.
Dišeš guber.
Srebrenicom jecaš.
Tebi tako lijepo stoji proljeće
kad koračaš Banja Lukom.
Kada se kitiš zumbulom, lalom.
Ljiljan ti vijori kroz oko plavo.
ti tada pušeš u behar Gradačca.
Napuniš srce sa Gračaničkih lipa.
Voliš osmijeh cura iz Bihaća .
Bosno moja mila.
Tebi tako lijepo stoji ljeto
kada se sunce priljubi u Neumske čari
na prstima prošetaš ulicama Mostara
u Konjicu noćiš
nahraniš golubove u Sarajevu gradu.
Kroz Olovo dišeš
u Kladnju kahvu piješ
Bosno moja za tvoje ljepote
svaka pjesma je mala.
Zehra Bajić Alić rođena je 12. decembra 1965. u Miričini (kod Gračanice). Ponosna je majka dvojici sinova i nana četirima djevojčicama. Poeziju piše od rane mladosti. Članica je “Kulture snova” Zagreb. Njene tri pjesme pronašle su mjesto u antologiji Balkan diše stihom, kao i pjesma Putuj za zvjezdama koja je uvrštena u antologiji Zagrli me stihom. Priča Susret uvrštena je u zbornik proze posvećen Ćamilu Sijariću. Dobitnica je dvije srebrene plakete Udruženja za kulturu “Nova svjetlost” Sarajevo.
Magazin za kulturu i društvo Biserje izdvojio je posebnu rubriku “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” za predstavljanje Vaših neobjavljenih pjesama, a u cilju promoviranja savremenih pjesnika / pjesnikinja.
Rubrika “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” nadahnuta je stihovima barda bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti Mehmedalije Maka Dizdara i kao takva je potreban poetski prostor predviđen za Vašu poeziju.
Na e-mail adresu info@biserje.ba potrebno je poslati dvije pjesme, uz priloženu kratku biografiju (sa fotografijom).
