Poezija: Senada Užičanin

TIŠINA

Drhtavim korakom zalazim u katakombe usnulih poeta

na trakastom stropu dodirujem kapljice vlage

i dozivam epitafe mudrih dijaka

bezvremenskim mastilom tkane

upitala bih slavne

poznaju li Fatimu odbjeglu iz Fortisova zapisa

muči, što onomad govoriše njojzi

jednu bogatašicu

pogledom mir što muti

il’ Eminu što u srebren ibrik pogled skriva

dok stišće neraskrivene tajne u dnu trepavica

i nijemo uzmiče kušnji

ovo je mjesto gdje Hamza sklupčan u fetus

slika akvarel na bojištu riječi

krvlju okupan u refleksu umirućeg sunca

a ocvale primule ćute kao da su mrtve

dok četvorica jednog vode

tu sam, naslonjena na fragmente požutjelih rukopisa

prelistavam krhotine prošlosti

i dozivam za svjedoka tišinu da oslušne bezmjernu

ćud

onoga što jezikom razgoni vrijeme

SNIVAM, DAKLE POSTOJIM

Majka me rodila nježnu i krhku

kosu mi okupala rosa mjeseca marta kao mladi izdanak

žute jagorčevine

Ruke su mi dozivale zore

stisnutih šaka

kao da sam u njih utisnula

nafaku

Brinula je za moje nezaštićeno tijelo

ogrezlo u proljetnoj alergiji

U svijet me puštala s oprezom

suviše je okrutan za mene

Nikada se nije razdvajala od mog srca

plakala je nad mojom tugom

smijala se sa mojom srećom

Pozdravljala sam lapove behara

nevinim dječijim osmijehom

ispraćala list ka zemlji na vječni počinak

kročila sam bosa po riječnom kamenu

dodirivala sterilnim rukavicama

vlati trave

i uzmicala opojnom mirisu stolisnika

Rekla je da trebam kroz život hoditi srcem

bojala se ishitrenih mi misli

u perspektivi mog emotivnog usuda

Pitala me svojim rukama

odabirala najmirisniji med iz košnice

tetošila moje britke riječi

Pričala mi je najljepšu priču

pripremajući me za košmare

i trnje rasuto po srcima ljudi

Pojila me vodicom da šutim

i zatvorim katance usta pred neznancem

Govorila mi o istini s punim poštovanjem

dozivala savjest na ljuljašci od inja

Ipak, došla sam na najluđe mjesto

na svijetu

rodila se u tijelu žene bez zvuka fanfara

bez koplja i štita

Kušnja je moja bitisanje u prostoru, krletka

što skriva ljudski lik

Cijela je moja pjesma

nastala u izmaglici rekonstruiranih misli

za pjesnika koji govori jezikom stećaka

Senada Užičanin rođena je 1982. godine u Tuzli. Diplomirala je 2006. godine na Odsjeku za bosanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Tokom studiranja na Filozofskom fakultetu nagrađena je plaketama za ostvarene rezultate na polju studiranja. Bavi se kreativnim pisanjem i ističe rad u odgojno-obrazovnim ustanovama. Učestvovala je na međunarodnim naučnim skupovima i konferencijama. Postigla je zapažene rezultate u oblasti dramskog odgoja u radu sa djecom i mladima. Na 22. Festivalu dječijeg teatra BiH 2019. za predstavu “Sretna porodica” dobila je Nagradu za originalni tekst, predložak ili ideju predstave. Dobitnica je Godišnjeg priznanja za postignuća u području dramskog odgoja u protekloj sezoni ili školskoj godini za uspješno stvaralačko i stručno-metodičko uvođenje dramskih tehnika u nastavni proces i obrazovanje djece i mladih ljudi, što je polučilo izvanredne rezultate, a koje dodjeljuje Centar za dramski odgoj Bosne i Hercegovine (CDOBiH) u povodu 27. novembra – Međunarodnog dana dramskog odgoja. Povelja za njen najbolji rad u časopisu Savremena nastava dodijeljena je od NVO za promociju prirodnih nauka i književnosti “Oaza znanja” (Podgorica, Crna Gora).

U 2020. godini nominirana je za Nagradu za inovativne nastavnike u kategoriji: nastavnici predmetne nastave u srednjim školama koju dodjeljuje COI SBS. Dobitnica je nagrade za osvojeno prvo mjesto na književnom natječaju “Musa Ćazim Ćatić” 2019. godine za priču Tragovi djetinjstva. Njena pjesma Marioneta nagrađena je na 28. Pjesničkom memorijalu “Avdo Mujkić 2019. – Silasci u godine”, a pjesma S one strane žice izdvojena posebnom nagradom žirija na XXIX Pjesničkom memorijalu “Avdo Mujkić” 2020. Na raspisanom konkursu za kratku priču Udruženja građana za razvoj kulture i umjetnosti “Artsinteza” dodijeljena je Pohvala stručnog žirija za zapaženu umjetničku vrijednost priče 2019. godine. Autorica je više poetskih i proznih tekstova zastupljenih u zajedničkim zbirkama (Tragovi pjesme, Eho poezije, Dozivanje stihova, Tajna pjesme, Zauvijek ću biti dijete, Sebiljska riječ, Silasci u godine, Garavi sokak, zbornik pjesama Ne gledaj me ljepote ti tvoje i Pjesnik. Zlatna povelja – Balkanska pjesnička unija dodijeljena je za najuspješniju poeziju 2020. godine.

Za osvojeno 1. mjesto na književnom konkursu “Musa Ćazim Ćatić” raspisanom učast velikog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog pjesnika za najbolju neobjavljenu pjesmu 2020. dodijeljena je Zlatna plaketa od Kulturnog udruženja “Musa Ćazim Ćatić” 12. 3. 2021. godine, dok je za 2. mjesto na književnom natječaju za najbolju bajramsku priču Kulturno udruženje “Musa Ćazim Ćatić” dodijelilo  Srebrenu plaketu, 13. 4. 2021. godine. Eseje, stručne radove i pozorišne kritike objavljuje u novinama i časopisima.

Magazin za kulturu i društvo Biserje izdvojio je posebnu rubriku “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” za   predstavljanje Vaših neobjavljenih pjesama, a u cilju promoviranja savremenih pjesnika / pjesnikinja.

Rubrika “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” nadahnuta je stihovima barda bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti Mehmedalije Maka Dizdara i kao takva je potreban poetski prostor predviđen za Vašu poeziju.

Na e-mail adresu info@biserje.ba potrebno je poslati dvije pjesme, uz priloženu kratku biografiju (sa fotografijom).