Poezija: Omer Redžić
POSLJEDNJI DIJALOG SA SOBOM
da modre svoje
spereš ruke
od svih borbi,
dolazi ti sve češće
da savjest nemirnu umiruješ
iako uviđaš
kako je polje sve veće
na kojem bitke
tek otpočinju
umorni su ati od galopiranja
za ujarmljen narod, sirotinju
da jezik svoj
vežeš u šutnju
u hrpi zvukova,
bojeći se sopstvenih riječi
kao vukova,
jer si nemoćan kad čuješ huk
iskrivljenih
drina kako poplaviše
otiđoše nerado na počinak
oni što su morali a ne stigoše
MILODAR
na jeziku tvom kao i na jeziku mom,
istom adamovskom, riječi kao i sve drugo su milodar
usrcio sam sve ljude,
porodicu oca moga,
ispod svakog damara leže braća i sestre
biće ocu žao što kidišeš na slijed,
kada kao i on koji je sa zemlje vascijele samo njegove,
praznih dlanova uzemljio a
nad činijom poslije njega kašikama grabeći
jedni drugima oči povadiše bojeći se gladi
otac bi bio ponosan na onog koji prvi
ustane od stola
Omer Redžić rođen je u Bihaću 1984. godine. Objavio je Ljetopis jednog džemata (2020). Prva knjiga poezije u pripremi je za štampu. Živi u Prijedoru, gdje radi kao imam.
Magazin za kulturu i društvo Biserje izdvojio je posebnu rubriku “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” za predstavljanje Vaših neobjavljenih pjesama, a u cilju promoviranja savremenih pjesnika / pjesnikinja.
Rubrika “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” nadahnuta je stihovima barda bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti Mehmedalije Maka Dizdara i kao takva je potreban poetski prostor predviđen za Vašu poeziju.
Na e-mail adresu info@biserje.ba potrebno je poslati dvije pjesme, uz priloženu kratku biografiju (sa fotografijom).
