Poezija: Mustafa Balje
2.
Desetljeća prođoše,
a on je tek danas
primijetio da šepam
na lijevu nogu.
Postao sam čudak
zbog svoje anomalije.
Neko sasvim drugi
u njegovim očima.
Mom znancu su
noge zdrave
i ne boli ga kuk.
Kada god poželi može
hodati po planinama.
Desetljeća prođoše,
a on je tek danas
zapazio ožiljke
na desnoj mi podlaktici.
Postao sam bogalj
zbog svog nesavršenstva.
Njegove su ruke
zdrave i s tetovažom.
Može biti uzor
svim šetačima u čaršiji.
Desetljeća prođoše,
a on je tek danas
shvatio da znam
jezik neba i poj ptica.
Poželio je na kratko
do moje pradomovine.
Njegovo ostade sve
što pogazi i dodirne,
moje sve što
početka ni kraja nema.
3.
Ljudske olupine u
jednoličnom
Orfejevom pjevanju.
Mirišu crvene ruže puzavice.
Vijugaju zelene žilice
po kamenim zidovima.
Marširamo stoljećima
noge nam smrde
na usirenu krv.
Zauzimamo položaje
u blatnjavim rovovima.
Imaju li kraja
svi ti naši neslavni počeci
crvenom tintom ispisani!?
Uspavani,
zamračenog uma sutrašnjice,
Zaudaramo na barut, trulež i buđ.
Ogrnuti zlobom. Tumaramo.
Suze izgnanika
nam protiču
kroz nabrekle
i popucale vene.
Svaka naša ispovijest,
na pola puta se završi.
Onda ni o čemu ne pričajmo.
Možda se negdje sretnemo.
Možda nam se kroz mrlju
presjeku drumovi.
I u prah se pretvorimo.
Neka ništa ne nikne,
ako će se zlo širiti.
Ako je sve od ništavila nastalo,
možda nam se pruži prilika
za još jedan krug oko svijeta.
Samo kako,
kada smo svicima
oteli fenjere?!
Mnogo će nam vremena trebati
kako uskladiti sve naše stavove.
Al’ dok se to ne desi,
gradit ćemo tvrđave
tuđim kostima.
Mustafa Balje rođen je 1967. godine u Restelici kod Dragaša. Osnovnu školu završio je u Kočanima (Makedonija), srednju i Višu Pedagošku školu u Prizrenu, dok je u Prištini studirao sociologiju. Član je Udruženja pisaca Kosova (LSHK). Novinarsku karijeru počeo je u pisanim medijima (Selam, Kosovski avaz i Alem), bio je dopisnik za Radio Sarajevo, FTV i Agenciju “Anadolija”. U javnom servisu RTK-a (Radio-televizija Kosova) je od formiranja Redakcije na bosanskome jeziku. Računajući izbor pjesama Orfejevo ogledalo, objavio je pet knjiga poezije: Leptiri po pločnicima (2009), Gošća (2013), Noćno putovanje (2015) i Ademov mjesec (2017). Sa Sadikom Idrizijem Aljabakom, priredio je Antologiju poezije Gore, dok su mu u pripremi zbirka pjesama Otok od živog srebra i roman-prvjenac Slijepe godine. Za svoj pjesnički rad krajem 2015. godine osvojio je jednu od prvih nagrada Udruženja pisaca Kosova (LSHK). Iste godine je dobio i općinsko priznanje Grada Prizrena za književnog stvaraoca godine. U novembru 2020. godine na Regionalnim pjesničkim susretima “Drini poetik” osvojio je priznanje Metafora III. Njegove pjesme objavljivane su u mnogim zbornicima, antologijama i časopisima. Izdavačka kuća Udruženja turskih pisaca Kosova objavila je i prepjev knjige Leptiri po pločnicima na turskom jeziku (Kaldırımlara Konan Kelebekler). Ovo udruženje mu je 2016. godine uručilo i priznanje za pjesnika godine. Učesnik je na mnogim književnim susretima i festivalima međunarodnog karaktera, dok su njegovi radovi uvršteni i u školskim udžbenicima u nastavi na bosanskome jeziku na Kosovu, Srbiji i u Sjevernoj Makedoniji. Svoj doprinos na očuvanju bošnjačkog nacionalnog bića na Kosovu dao je učestvujući u skoro svim inicijativama, prije i poslije rata na Kosovu. Živi u Prizrenu.
