Poezija: Melida Travančić
NESRETNI SLUČAJ
u bunar smo spremili tajne
i sve je bilo poput sna
ljudi pored nas
govore da ostanemo budni
ti gledaš u mene
i govoriš laži
ja gledam u stranu
i govorim istinu
prsti bijeli poput svijeće
drhte
i dan prekriva mrak
niko ne vidi da nedostaju
naše kosti
i niko smrt
ne očekuje
i niko nas
više ne vidi
KAKO IZGLEDA SREĆA?
u kući pored mora
sanjamo da smo
u kući pored mora
razgovaramo o stvarima
koje nikad uradit nećemo
uprkos želji
više prostora za pomjeranje
nema
ni za nove ljubavi
ni za riječi
sve postaje smiješno
i lijevo i desno
u nama lica više nema
ni čovjeka nema
ni glasova koji šapuću
šta uraditi treba
ni lijevo ni desno
želim otići
tamo gdje me niko ne zna
želim da ne postojim
u ovom obliku
kaže
želim zatvoriti oči
i zaboraviti prošlost
kažem
i šutimo
i sanjamo
i više spavati ne možemo
Melida Travančić doktorica je humanističkih nauka iz područja književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje, književnu kritiku i naučne radove iz oblasti književnosti. Objavila je tri knjige poezije: Ritual, Svilene plahte i Sjenka u sjenci te dobila književne nagrade „Mak Dizdar“ i „Anka Topić“, kao i nagradu Fondacije za izdavaštvo FBiH. Njene pjesme uvrštene su u panoramu modernog bosanskohercegovačkog pjesništva Do potonje ure, koja je objavljena u Bijelom Polju 2010. Poezija joj je prevedena na makedonski, engleski, španski, perzijski i mađarski jezik. Njena prva knjiga kratkih priča Smrt u ogledalu objavljena je 2019. Priredila je dvije knjige: Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010). Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019). Članica je P. E. N. centra BiH i suosnivačica Udruženja za kulturu Kontrast. Radi u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju.