Poezija: Lejla Suljaković

OGLEDALO

Ispod pare nazire se

Golo tijelo u ogledalu.

Razmišljam o svojim grudima

I da li će ikoga dojiti.

Tražeći boga u čaši vina,

u kupatilu,

Ispred ogledala,

Potpuno gola,

I razapeta između

Molitve bogu

I čaše vina.

Razapeta između

Dobre žene i dobre ljubavnice,

Eve i Lolite,

Stojim tako,

Gola i razapeta.

ZOV MRTVIH

Magla i mjesečina

Kaldrmu prekriva tama,

A kroz maglu i mjesečinu

Kameni spavači pružaju svoje prste,

Grebu i godinama slabim glasom

Dozivaju u noć.

Zvuk škripanja kostiju

Raznosi vjetar,

Dok tvoje cipele bježe

Žudeći ka jutru,

Danu i zagrljaju.

Okrećeš se i ludačkim pogledom

Lutaš po tami a znano je

Čekanje na kraju puta

Džina smrti sa tijelom ljubavnice.

Vodite smrtnu ljubav

Obavijeni grobnom tišinom.

Posljednji otkucaj srca

Odnosi orgazam besmisla

prostirući eho strasti

Duboko u noć.

Lejla Suljaković rođena je 1996. godine u Zenici. Osnovnu školu pohađala je u Novom Šeheru. Vođena ljubavlju prema hemiji, Srednju hemijsko-tehnološku školu završava u Maglaju. Svoj put usmjerava ka Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost u Zenici, gdje stječe diplomu magistra bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti. Osjećaj za poeziju otkriva u toku studija kada nastaju i prve pjesme koje su objavljene na internet stranici magazina za filozofiju, kulturu i umjetnost Dunjalučar, ali i na drugim platformama.