Poezija: Ilda Arnautović

 Poezija: Ilda Arnautović

USAMLJENI PUTNIK

Ko sam ja?

Usamljeni putnik

na ovom svijetu

što pređe više od pola puta

tako malen i sam,

putnik u čijem srcu gori aška plam…

 

Sa jedne strane dunjalučkog puta

snijeg, studen i sve okovao led,

život dunjalučki

k'o i kod putnika svakog

nekada med, a nekada jed.

Putnik sam umoran što hodi

usamljen i blijed…

 

Sa druge strane dunjalučkog puta

zapljuskuju valovi

tuge, čežnje, sreće i sjete,

zapljusne jedan, drugi, treći…

ja hodim a godine lete…

 

Grijeha se nakupilo

k'o morske pjene,

na ovom prolaznom svijetu,

usamljena lutam poput sjene.

 

Putu se kraj pomalo nazire,

da se naslutiti, možda, već,

nemam kofere, ništa ne nosim,

na kraju puta kao i svaki smrtnik

u hladnu ću zemljicu leć.

 

I nije važno kad će kraj,

usamljenog putnika ovog biti.

Jedina želja u meni gori

da budeš zadovoljan sa mnom Ti.

 

Ja sve svoje nosim u srcu,

ljubav prema Tebi vodilja je moja,

i dvije knjige što zapisaše pisari

sa desnog i lijevog ramena,

sve je što imam kad dođe

vrijeme spokoja.

 

A dok koračam, u srcu gori,

na jeziku se od miline topi

svako lijepo ime Tvoje,

Ja Vedud, Ja Rahman,

ne udaljavaj me Ti

od Ljubavi i Milosti svoje.

 


 

BUĐENJE

Bijah k'o more bez soli,

zora bez rose,

slavuj bez glasa…

 

Bijah lutalica bez cilja,

mislih da za moju dušu

više nema spasa.

 

Bijah šuplja trska

I čeznuh za milošću Tvojom,

koja će mi aškom i čežnjom ispuniti grudi.

Ponavljah sebi:

„Tvoja je milost od srdžbe jača“,

sve dok mi se srce

Iz gafleta ne probudi.

 

Bijah slomljenih krila tužna ptica.

Vrelim suzama pokajanja,

spirah prašinu grijeha sa lica.

Ime Tvoje slavih

dok mi srce od aška ne sagori,

a put mi se Milosti Tvoje ne otvori.

 

Napojih se žedna sa Vrela Istine Tvoje,

Oči duše mi ugledaše jarke i svijetle boje…

 

Dah aška šuplju trsku u naj pretvori,

Pa vidjeh da sve Tebe veliča i o  Tebi zbori…

 

Uz zvuk naja okreće se Univerzum,

Pleše i zikri sve,

Hvala, Ja Rabbi, što Milošću svojom Ti oživi srce moje.

 


 

Ilda Arnautović rođena je 14. maja 1980.godine u Kaknju. Osnovnu školu i opću gimnaziju završila u rodnom mjestu, a Pedagoški fakultet (Odsjek za razrednu nastavu) u Sarajevu. Živi u rodnom gradu, gdje i radi kao profesorica razredne nastave. U svijet poezije i proze uplovila je još u ranom djetinjstvu, a prve radove objavljuje u četrdesetim godinama. Njene pjesme nalaze se u više međunarodnih zbirki štampanih u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i dr. Prva zbirka poezije Miris čežnje u pripremi je za štampu.

 


 

Magazin za kulturu i društvo Biserje izdvojio je posebnu rubriku “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” za   predstavljanje Vaših neobjavljenih pjesama, a u cilju promoviranja savremenih pjesnika / pjesnikinja.

Rubrika “Htio bih da pišem još manje. I još bolje…” nadahnuta je stihovima barda bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti Mehmedalije Maka Dizdara i kao takva je potreban poetski prostor predviđen za Vašu poeziju.

Na e-mail adresu info@biserje.ba potrebno je poslati dvije pjesme, uz priloženu kratku biografiju (sa fotografijom).

Podijeli

Podržite nas!


Ovaj prozor će se zatvoriti za 18 sekundi.