Poezija: Enver Muratović
PTICE NE VOLE LJUDE
Uz jutarnji čaj na terasi
Sa slašću degustiram i svađu
Vrabaca i svraka
Ubrzo me opaze
Pa prhnu u zamagljeno nebo
I ne vraćaju se
Do sljedećeg jutra
Ptice ne vole ljude
Možda je bogohulno, Bože
No,
prava je šteta
Što sam uopšte
Čovjek
OČEVE OČI
Oči ove u mojoj glavi
Očeve su
Gleda kroz njih svijet
I ne izlazi mu se
Iz groba
Enver Muratović rođen je 1978. godine u Rožajama. Dosada je objavio sljedeće knjige poezije: Sunce u čaši (1997), Uzmi i ostatak mene (1998), Druga obala, komovi (2001), Naopako (2004), Iza mene (2013). Zastupljen je u antologijama i pregledima poezije i haiku poezije u regionu. Dobitnik je nagrade za poeziju XXIII Nikšićkih književnih susreta 2020. godine. Živi i radi u Rožajama.
