Poezija: Elmir Spahić

TIŠNI ŽAL

Sprva ćeš nastaviti bivati u zemlji grumenja,

ne imavši živi hod –

travom

ledom

podno sunca,

ni slovo ni knjigu za se,

ni riječ tješnu drugome

ni pogled na sat za djela volšebna

znanome neznancu

neznancu znanom

činom tvojim koji ne računa,

ne dugujući nikome

osim, evo, svojem sebi,

za kog drugi dlanovi žmireći

ka tvojem hodu

nebnom

bit

će

umoljeni.

RIJEČ IŠTUĆI

Cjelov dobni noćima će plošnim darivat i vidat

tvoje oči

snom otvorene

snom prekrivene

u rimi mira revnosna

ti još dušom tijela

jagodicom ponad obraza

svjetlosna

snivajuć ćeš

i post i obilje

činjenjem ovezati

a snivanjem ćeš doznati

dvorane sve bojane

gdje pjesme su

ove

i nove

šutnjom riječi ovom

lebno

tvojane.

Elmir Spahić rođen je 19. 3. 1992. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Autor je knjige Plamena zavjesa: Pjesme, pripovijetke (2018). Od 2019. godine asistent je na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, iz oblasti Bošnjačka književnost, Teorija književnosti, Usmena književnost, Metodika književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i Književnosti naroda Bosne i Hercegovine. Glavni je i odgovorni urednik magazina za kulturu i društvo Biserje.