Poezija: Dženita Hrnjičić

ODLAZAK PJESNIKA

(U povodu odlaska Abdulaha Sidrana)

Kad odlazi Pjesnik,

stotine pjesama potonu u more.

Stotine pjesama ugase se kao zvijezde,

Pjesnik ih nenapisane namjerno ponio u grob.

Kad odlazi Pjesnik,

neki njemu nepoznati život mu grabe,

pohvale siju na sve strane, poznavali se nisu,

koriste trenutak pojavnosti i nezaslužene pažnje.

Kad odlazi Pjesnik,

djeca u školi čitaju njegove pjesme.

Bivši studenti recitiraju stihove pune sjete,

Možda je živ Pjesnik, a vijesti su lažne, izmišljene?

Kad odlazi Pjesnik,

gledaš mu stare slike, čitaš biografiju,

provjeravaš informaciju od komšija i rodbine,

nema sumnje, od smrti je bolnija istina o odlasku.

Pjesnik odlazi u beskonačnost, ponovo se slobodan rodi,

stihove u školjke iz mora šapče, bura ih do obale nosi.

Vjetar u čitaočevoj kosi pomrsi misli i snove

zato je kriv On što od jučer odlazi…

Rodiće se novi pjesnici u ovom gradu i na ovom svijetu,

osjetićemo u mirisu behara kako se novi život rađa.

Pjesnik Avdo će ga vidjeti i slaviti s neba,

provjeriće Pjesnik šta se to novo pjeva!

_____________________________

MUSTRA ZA NOVE GENERACIJE

Nismo htjeli zaboraviti,

utjehu u tebi smo pronašli,

oslovili smo te hižom i domom

kako bismo danas Maka i Šopa dozvali.

Nosili smo te u crnom ispod noktiju,

akvarelom prosuli po bijelom,

drumom lišćem jesenskim,

pomiješali sa poemom.

Potvrdili te poviješću,

zaraslim zidinama prošlosti,

obgrlili stoljetnu baštinu neotetu,

svili je u skute, stisnuli u okoštale  ruke.

Nismo zaboravili što potomcima ostaviti,

ono naslijeđe umrlih, rodnih predaka,

na prašnjavim policama knjiga,

u muzeju omirisale stvari.

Obaštinjeno naše blago,

opjevano, oslikano, očuvano,

otrgnuto od mreže ljudskog zaborava,

budi se, ne spava, nemuštim jezikom progovara.

Iz staričine kuće sa kredenca isheklan stolnjak,

goblen sitnih ruža, po mustri šareni ćilim,

fenjer i prazan ulubljen ibrik,

fotografija izblijedila.

Neka izvorna pjesma,

sevdalinka, ganga i ojkača,

oko prazne kuće igra nevjesta,

duhovi se sjetom poigrali, nostalgijom ukazali…

Kao da opet jedeš marmeladu od šljiva i šipka,

kao da bacaš udicu u čistu rijeku,

skačeš sa kule ili mosta,

i opet si mlad.

Jesi li oživio živ,

opipavaš oko sebe dio naslijeđa,

progovaraš za neke izgubljene generacije,

ističeš svima važnost očuvanja vlastite tradicije.

_____________________________

Dženita Hrnjičić rođena je u Sarajevu. Profesorica je bosanskog jezika i književnosti. Za objavljivane radove iz proze i poezije nagrađivana je na mnogobrojnim konkursima. Radila je kao novinar i urednik u printanim i elekronskim medijima.

_____________________________