MUSABEGOVIĆ: Iz džepa šehida

Skice za portret bolnice Koševo

Dok su doktori u rukavicama,
kao bijeli vampiri,
razdvajali mrtve od živih,
u namrštenim obrvama,
nad modrim pogledom mrtvaca,
skupljala se sva tišina svijeta.

Medicinska sestra,
masirajući uvehle bore starice,
zakačila je laktom ljubičastu zavjesu
i pod prstima osjetila mlaz nježnosti.

Iz džepa šehida, položenog na truhle daske,
ispadale su mrvice hljeba.
Detalji su se oštrih u vrapčevom kljucanju.

Zemlja, na obližnjem groblju Lav,
u kostur je daidžu pretvorila.

Smrt nema lica, samo tišinu koju probijaju tam-tam
zvukovi
luđaka, što je ležeći na zemlji,
glave okrenute prema nebu,
udarao rukama po svom truplu
dozivajući nekog.
I dok je, pod ravnomjernim udarcima, ispisivao božije šare
u svoje tijelo,
čulo se pucketanje kostiju.
„Ovaj grad je bliži Bogu nego žrtveni oltar“ –
pomišljam dok gledam njegovu glatku ćelavu glavu
zagnjurenu u pijesak, na kojoj crnim slovima piše:
RAMBO.

Fotografija: Velija Hasanbegović