LAVIĆ: Pet godina od odlaska dida novije bošnjačke povijesti

Pripadnik humanističke inteligencije, kulturni djelatnik nadaren za ironijski diskurs, neuhvatljiv za politikantske niskosti palanačkog duha, nesvodiv na prozaične slike žurnalističkog cinizma, odgovoran za svoje iskaze, ustrajan u radu za bošnjački narod, nesalomljivi dobrovoljac, antifašista i slobodar, identitetno definiran i u tome stamen, dostojanstven i hrabar, aristokratski odmjeren i oduhovljen, profesor Munib Maglajlić bio je signum neustrašive ustrajnosti u misiji bošnjačkog kulturnog uzdizanja. Bio je prvoborac bošnjačkog buđenja u drugoj polovini 20. stoljeća i jedan od stubova bošnjačkih kulturnih pregnuća od 1990-ih godina do trenutka svoje smrti.
 LAVIĆ: Pet godina od odlaska dida novije bošnjačke povijesti

Piše: Prof. dr. Senadin Lavić

Iznenada, kako se to obično dešava u našim jednokratnim ljudskim avanturama, 19. oktobra 2015. preminuo je profesor Munib Maglajlić, dugogodišnji profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i negdašnji predsjednik BZK “Preporod”. Ta tužna vijest zatekla nas je i onespokojila u času kad smo odlučno provodili aktivnosti od posebne važnosti za BZK “Preporod” BiH. Dva dana prije vratili smo se s puta u Tuzlu pod dojmovima Nametkovog teksta Šejh Meca i Tuturuza. Profesor Maglajlić je bio superiorno duhovit tog dana. Takva je valjda naša sudbina u kojoj nas smrti prekidaju u pola posla i iza nas ostavljaju započete poslove koje mlađi naraštaji nastavljaju i dovršavaju.

Potrebno je, prije svega, posebno naglasiti činjenicu da je profesor Maglajlić bio dobar čovjek. Iz toga se onda otvara sve što govorimo u ovome trenutku. Pripadnik humanističke inteligencije, kulturni djelatnik nadaren za ironijski diskurs, neuhvatljiv za politikantske niskosti palanačkog duha, nesvodiv na prozaične slike žurnalističkog cinizma, odgovoran za svoje iskaze, ustrajan u radu za bošnjački narod, nesalomljivi dobrovoljac, antifašista i slobodar, identitetno definiran i u tome stamen, dostojanstven i hrabar, aristokratski odmjeren i oduhovljen, profesor Munib Maglajlić bio je signum neustrašive ustrajnosti u misiji bošnjačkog kulturnog uzdizanja. Bio je prvoborac bošnjačkog buđenja u drugoj polovini 20. stoljeća i jedan od stubova bošnjačkih kulturnih pregnuća od 1990-ih godina do trenutka svoje smrti. Posebno trebamo cijeniti njegov odvažni stav 1993. godine kada se odlučivalo o sudbini Bosne.

Naš bosanski did bio je uzor moralnog držanja u najtežim iskušenjima naše novije bosanske povijesti. Volio je ovo starobosansko ikavsko did koje smo s poštovanjem za njega namijenili. Od 1995. godine sarađivali smo u brojnim poduhvatima bošnjačkog naroda što mi je predstavljalo izuzetnu, najveću čast. Profesor Maglajlić nikada nije gubio nadu ili bivao malodušan. U hizmetu bošnjačkom narodu nikada nije pokleknuo. Nikada nije izgubio cilj vlastitog djelovanja. U njemu smo imali iskrenu podršku i oslonac u teškoćama koje nam je život nosio. Naučili smo od profesora Maglajlića da ne posustajemo i da ne strahujemo pred onim što nam sutrašnjica donosi. Srž njegovog života mogla bi se tumačiti kao pozivanje na dobro i potraga za istinom.

U znanstveno-istraživačkom smislu oplemenio je bošnjačku kulturu i bosansku znanost radovima o usmenoj književnosti, prije svega proučavanjem historije i strukture bošnjačke muslimanske balade. Njegov znanstveno-istraživački opus obuhvata 360 bibliografskih jedinica: od toga 5 autorskih knjiga (dva pripremljena i neobjavljena rukopisa), 20 priređenih knjiga, 12 uredničkih knjiga, 320 znanstveno-stručnih članaka i drugo. Svi znamo njegovu famoznu knjigu 101 sevdalinka. Znamo i za: Bibliografija radova o narodnoj književnosti (1979), Od zbilje do pjesme: ogledi o usmenom pjesništvu (1983), Muslimanska usmena balada (1985), Usmeno pjesništvo od stvaralaca do sakupljača (1989), Usmena lirska pjesma, balada i romansa (1991).

Profesor Maglajlić upozoravao je neprestano da osnovu “Preporoda”, od Safvet-bega Bašagića i saradnika okupljenih oko osnivanja “Gajreta” 1903, čini promjenljiva skupina dobrovoljaca, koja je odana ideji razvijanja bošnjačke kulturne forme. Za sve one koji su postavljali dušebrižnička pitanja o radu “Preporoda” profesor je imao kontrapitanje: Šta su oni koji od “Preporoda” nešto očekuju uradili da ta očekivanja ne budu iznevjerena?

Razumijevao je “Preporod” kao veliko poprište borbe za gradnju bošnjačke kuće znanja i kulture koja daje prepoznatljivost Bošnjacima među drugim narodima Evrope. Znao je da se budućnost Bošnjaka može graditi samo na znanju i oblikovanju elitno obrazovanih članova društva. Na tom tragu “Preporod” funkcionira do današnjeg dana, nenametljivo i strpljivo, gradeći krhku strukturu bošnjačkog znanja o sebi i drugima, stvarajući povijesnu samosvijest kao preduslov bošnjačkog identiteta i postojanja.

Sasvim je izvjesno da nam nedostaju plemeniti lik i dostojanstveno držanje  profesora Maglajlića. Niko od nas danas ne može procijenti šta je značio i šta je sve profesor Maglajlić uradio za Bosnu i Bošnjake. Možemo reći, sasvim sigurno, bio nam je neizmjerno vrijedan i važan u poslovima koje smo obavljali.

Neka je rahmet i vječno hvala profesoru Maglajliću.

Lahka mu zemlja bosanska.

Fotografija: Velija Hasanbegović / Magazin STAV

Podijeli