Zajednički projekt SPKD “Prosvjeta” Sarajevo i BZK “Preporod” Sarajevo
SPKD “Prosvjeta” Sarajevo i BZK “Preporod” Sarajevo objavili prvu knjigu iz zajedničke edicije – “Ženska lica Bosne”
Edicija “Ženska lica Bosne” želi podsjetiti na sve znane i neznane žene koje su ispisivale historiju ove zemlje – na prve učiteljice i dobre žene koje su finansirale škole, na prve liječnice i arhitektice, na stotine zaboravljenih žena bez kojih bi naš današnji život bio neuporedivo siromašniji. Sve one su svojom pismenošću, obrazovanjem i otvorenošću rušile usvojene (nažalost, i danas raširene) zablude o nepismenosti i potčinjenosti žena na ovim prostorima. Želimo ispričati priče o prvim pjesnikinjama, učiteljicama, prvim školovanim arhitekticama, liječnicama…, o Bosankama i strankinjama koje su razumjele i zavoljele Bosnu.
“Ženska lica Bosne” počinju Knjigom o Vesni, tj. pričom o Vesni Bugarski (Sarajevo, 1930. – Sarajevo,1992.), prvoj diplomiranoj bosanskohercegovačkoj arhitektici i likovnoj umjetnici. Sretna okolnost je da smo taj portret dobili od njenog brata. To sretna okolnost zato što nam profesor Bugarski predstavlja arhitekticu i likovnu umjetnicu kao osobu, daje nam uvid u njezin svakodnevni život, emotivno biće i trajanje jer čovjek je ujedno osoba i djelo. Ove godine je i devedeset godina od njenog rođenja pa je i to jedan od razloga da podsjetimo na ženu koja je u mnogome bila ispred svoga vremena. Pametna, uspješna, samouvjerena, žena koja živi “po svome” i hrabro zakorači u, do tada naglašeno “muški svijet” arhitekture i opstane u njemu. Baš kao što je i sarajevska pjesnikinja Umihana Čuvidina, u narodu poznata kao Sevda (Sarajevo, oko 1794. – Sarajevo, oko 1850.) imala snage živjeti protiv tadašnjih pravila i odbila udaju nakon pogibije svoga vjerenika Čamdži Muje. Tugu za njim pretakala je u stihove i tako postala prva bosanskohercegovačka pjesnikinja. A njeni stihovi, kažu istraživači, još uvijek žive i pjevaju se kao narodne pjesme. Prva naša učiteljica i po današnjim mjerilima prva feministkinja na ovim prostorima, hadži Staka Skenderova (Sarajevo, 1828. – Ilidža kod Sarajeva, 1891.) osnovala je i dugo godina vodila prvu školu za djevojčice. Svoju slobodu iskazivala je i tako što je nosila muško odijelo, sama išla na hadž u Jeruzalem i još mnogo toga. Živjele su svoje snove i “muški” se izborile za svoje mjesto u patrijarhalnom društvu koje je ženama nametalo mnogo ograničenja. I nije malo onih koje se baš nimalo ne uklapaju u sliku sirote, često u kući zarobljene žene bez ikakvih prava u tom društvu. Naravno, bilo je i takvih. Ali njih ima svugdje na svijetu i u svim vremenima, ne samo “na brdovitom Balkanu” i u patrijarhalnim društvima. Za njih svi znamo, ali moramo upoznati i upamtiti i one koje su svojim životima i radom postavljale temelje ovoj našoj kulturi u kojoj ženama više ne pripada rubna pozicija u društvu. Nadamo se da će njihove priče biti inspiracija ženama sa ovih prostora da i one ostvaruju snove.
Predstavljajući portrete svih tih sjajnih žena jasnije ćemo vidjeti i ono jedinstvo raznolikosti koje je karakteristično za Bosnu. Ta raznolikost ni na koji način ne dovodi u pitanje razlike u okviru toga jedinstva i istovremenu neraskidivost veza među pojedinim elementima toga jedinstva. Osim toga, podsjećamo da ne moramo biti prije svega nacionalno definisani kao što se danas uglavnom radi, nego da možemo razmišljati i u okviru naše polne definisanosti, razumijevajući razlike i uspostavljajući dijalog, koji je uvijek najbolji način za upoznavanje.
Portreti koje ćemo u ovoj seriji nuditi čitaocima žele biti cjeloviti, a portret je cjelovit kad osvjetljava djelo, osobu i njihovo međusobno prožimanje. Djelo jednog čovjeka se neće tačnije ocijeniti ako poznajemo osobu, ali će se bolje i dublje razumjeti. Zato ćemo se truditi da, kad god je to moguće “Ženska lica Bosne” predstavimo kao osobe, sudbinu i djelo. A onda kad to nije moguće, predstavljaćemo ih samo kao djelo tražeći odgovore na pitanje šta nama to djelo danas znači. Ovdje treba napomenuti da su žene ispisale žensku i kulturnu historiju Bosne ne samo svojom rukom ispisanim tekstovima nego i tekstovima koji govore o njima, u kojima su one glavne junakinje kao što su npr. brojne legende i narodne pjesme pa ćemo i njih pokušati portretisati i razumjeti njihove „upamćene“ i opjevane vrijednosti za koje često umiru i tim činom sele iz života u legendu. Jasno je da se preko njih predstavljaju vrijednosti epohe u kojoj su živjele i često junački umirale.
Edicija “Ženska lica Bosne” želi ponuditi i jedno novo “čitanje” bosanskohercegovačke prošlosti, pa samim tim i bolje razumijevanje ovog našeg “tamnog vilajeta” i položaja i uloge žene u njemu.
SPKD “Prosvjeta” Sarajevo
BZK “Preporod” Sarajevo
