Piše: Ćamil Sijarić Amerikanci su nam rekli da imamo Homera. Malo je ko tada u Bijelom Polju i znao za nekakvog Homera, i da je neko gledao Avda Međedovića kako pije vodu sa šedrvana i rekao: Ovo je Homer, to bi prošlo kao dokona lakrdija, jer je svak znao da je Avdo Međedović običan […]Pročitaj više
Tags : Ćamil Sijarić
Voda je sva krenula naprijed, zatalasala se – bistra, široka, i u njoj se zaljuljao crven mjesec, i kraj njega zvijezde, crvene i one, duboke. Vjetar je duvao kroz travuljine, širok i blag, povijao ih tu nad vodom, među njima jedan cvijet, bijel, pod zvijezdom. Zabodeno u toj vodi, golo i samo, i nekako strašno […]Pročitaj više
Ovdje se najprije stvorio kamen. Pa se kraj kamena zacrvio čovjek. Malo dolinice, malo živice. I eto mu kuće i kućišta, i eto mu roda i ognjišta! Na jugu mu malo ljutih brda – pa more mirno, na sjeveru mu malo ljutih planina, pa zemlja zelena... Gore dobro nebo, dolje dragi kamen.Pročitaj više