Slikarica Lejla Slezović-Nikšić: Bavljenje umjetnošću istovremeno je privilegija i žrtva
Slikarica Lejla Slezović-Nikšić iz Novog Pazara prije nekoliko dana otvorila je izložbu u Galeriji „Preporod“ u Sarajevu. Riječ je o izložba crteža i slika koje se bave problematikom savremenog djetinjstva i odrastanja. Ova tema prisutna je u slikaricinom radu kroz nekoliko ciklusa i faza istraživanja ovog fenomena kao permanentnog procesa promjene u kojima se odvija svojevrsni proces odrastanja i sazrijevanja kroz svakodnevne aktivnosti od igre, druženja, učenja i psihološkog uobličenja kroz raznovrsne utjecaje sredine, aktuelne stvarnosti i medijskih sadržaja.
Kritički pogled
– Kakve su reakcije na postavku?
– Tematika kojom se bavim izazvala je ozbiljne reakcije, jer je poentirala problem kojeg je sociologija svjesna, ali na koji se ne odgovara u mjeri u kojoj bi trebalo. Ova tema je posebno zanimljiva za proučavanje i istraživanje u današnjem trenutku kada smo suočeni s različitim devijacijama koje su prisutne u društvu. Sve to budi kritički pogled i potrebu da se ukaže na savremene patologije kao i izazove s kojima se suočavaju današnje generacije. Nemili događaji koji su bolna prijetnja na zapadu, u našoj svijesti djeluju kao strani element, dok nas stravična realnost ne šokira i ostavi nijemim pred događajima koji su posljedica globalističkih politika i društvenih okolnosti koje zahvataju cijelo čovječanstvo. Paradigmatično zvuče riječi Sigmunda Frojda: „Dijete je otac čovjeka, ukazujući na fundamentalni značaj ranih iskustava u formiranju ličnosti.“
– Inače, gdje pronalazite inspiraciju?
– Inspiracija dolazi iz različitih izvora, raznovrsne literature, društveno političkih dešavanja, vlastitih iskustava i promišljanja, praćenja savremenih umjetničkih tokova, medijskog informiranja, putovanja.
Sloboda istraživanja
– Koliko je danas teško egzistirati kao umjetnik na ovim prostorima?
– Bavljenje umjetnošću istovremeno je velika privilegija, ali i žrtva. Posebno kada odrastate u umjetničkoj porodici, svjesni ste svih izazova koje taj put nosi. Ono što pruža izvjesnu dozu satisfakcije jeste sloboda istraživanja, promišljanja svijeta oko sebe, učenja i oslobađanja od stereotipa, stega i ograničenja.
– Čiji rad posebno cijenite kad je riječ o svjetskoj i bh. sceni?
– Još kao student gajila sam snažan afinitet prema britanskoj figurativnoj školi. Obnova klasične tradicije u umjetnosti bila je povod da dublje istražim opsege, teme, modalitete i zahvate figurativnih tendencija u savremenoj umjetnosti. Umjetnike poput Luciana Freuda i Jenny Saville odlikuje prenaglašena opservacija fizičkog izgleda koja je bolno istinita u svojoj izražajnosti. Naravno treba imati u svijesti velika imena umjetnika koji su dali doprinos afirmaciji ovih prostora: Hozo, Tikveša, Berber, Dragulj, Zec…
Traganje za istinom
– Koliko su Vaše slike odraz Vaših osjećanja?
– U velikoj mjeri ona izražavaju otvorenost prema naznačenoj temi, introspekciju i ispitivanje vlastitih osjećanja kao i stalno traganje za istinom i slobodom u vrlo dinamičnom vremenu ubrzanih globalnih promjena koje zahvataju i ove naše marginalne prostore.U planu su izložbe koje čekaju na realizaciju, objavljivanje tekstova vezanih za naučnoistraživački rad.
IZVOR: Dnevni avaz
