Skender Kulenović: „Putnik“

Zuki Džumhuru predgovor putopisu

Bio je jedan putnik s okom – soko i sova,

s rukom što naslika šta đavolu vidi duša,

s dušom bez koje bi nastala vječita suša,

s glavom što kuću hoće da sagradi s krova.

Kamena nije imao, a gradio je kule.

Krenuo je da vidi kakav je kod drugih pako,

i je li raj drugih kao kod nas ovako,

mudrace da vidi što mole i one što na boga hule.

Mislio je: ako ja sve ne stvorim u riječ i sliku,

ništa se nikad neće vidjeti na vidiku,

– teftere moj dragi, primi moj vjerni trag.

Putuje još. Obići će sve ovog svijeta ćabe.

Hoće l’ od ikojeg cara il’ ikoje barabe

donijeti putničku miso ikom pred truli prag?

IZVOR: Skender Kulenović, Pjesme, Ponornica, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 98.