Sjećanje koje povezuje Šahoviće i Brčko: 102 godine od zločina u Šahovićima
Danas se navršavaju 102 godine od zločina počinjenog nad bošnjačkim stanovništvom Šahovića, Pavina Polja i okolnih mjesta u Vraneškoj dolini. U noći između 9. i 10. novembra 1924. godine, u vrijeme mira i postojanja institucija države, izvršen je masovni zločin nad civilnim stanovništvom. Ubijani su muškarci, žene i djeca, kuće su paljene i pljačkane, a preživjeli Bošnjaci bili su prisiljeni napustiti svoja ognjišta. Zločin su pratili sistematsko zastrašivanje i oduzimanje imovine, dok odgovorni za njegove pripreme, organizaciju i izvršenje nikada nisu adekvatno procesuirani.
Ovaj događaj, koji je decenijama bio potisnut iz javnog pamćenja, ostavio je duboke posljedice na sudbine preživjelih i njihovih potomaka. Jedan broj porodica spas je potražio u Bosni i Hercegovini, a značajan dio njih doselio se na područje Brčkog i Majevice. Prema tadašnjim novinskim izvještajima, u februaru 1925. godine na područje brčanskog sreza stiglo je oko 140 porodica, odnosno približno 400 osoba, većinom žena i djece. Dio njih nastanio se u Islamovcu, dok su se neke porodice naselile na području Čelića. Tako je tragedija iz Vraneške doline postala i dio porodične i društvene historije Brčkog.
Upravo zbog te historijske povezanosti, obilježavanje godišnjice zločina u Šahovićima ima posebno značenje za Brčko. Podsjećanje na stradanje nevinih ljudi nije samo obaveza prema žrtvama i njihovim potomcima nego i dio odgovornosti lokalne zajednice da čuva historijsko pamćenje i njeguje kulturu sjećanja.
U tom kontekstu, prije dva dana, u Domu “Islahijeta” u Brčkom, održano je predstavljanje romana Kraj dana autora Aleksandra Ace Srdanovića iz Bijelog Polja. Književnu večer organizirali su potomci Bošnjaka iz Šahovića, u saradnji s Bošnjačkom zajednicom kulture – Gradsko društvo Brčko distrikta BiH.
Roman Aleksandra Srdanovića otvara jedno od bolnih i dugo prešućivanih poglavlja historije ovih prostora. Iako je riječ o književnom djelu koje se oslanja na historijske događaje, autor ne piše historijsku studiju, nego kroz sudbinu književnog lika istražuje ljudsku savjest, strah, odgovornost i odnos pojedinca prema zločinu.
Radnja romana smještena je u 1943. godinu, a sjećanje glavnog junaka vraća čitaoca gotovo dvije decenije unazad, u vrijeme zločina u Šahovićima. Kao mladi službenik, junak je svjedočio stradanju nevinih ljudi, noseći potom teret vlastitog odnosa prema onome čemu je prisustvovao. Kroz njegovu sudbinu autor otvara pitanje koje nadilazi konkretno vrijeme i prostor: gdje prestaje nemoć pojedinca, a počinje njegova moralna odgovornost? Može li se čovjek osloboditi odgovornosti za zlo kojem je svjedočio, a nije ga pokušao spriječiti?
O značaju romana i njegovoj književnoj i etičkoj dimenziji govorio je i Edin Smajlović iz Bijelog Polja, a programom je moderirala Naida Fazlović, profesorica bosanskog jezika i književnosti iz Brčkog. Posebno je naglašeno da književnost, osim umjetničke vrijednosti, ima i važnu društvenu ulogu – da otvara pitanja o kojima se dugo šutjelo, razvija osjećaj solidarnosti i podstiče razumijevanje prošlosti.
Sam autor istakao je da njegov književni junak ne pristaje da ponovo bude saučesnik u zločinu, naglašavajući da je ćutanje pred zločinom oblik saučesništva.
Vrijednost ovog književnog djela upravo je u tome što ne ostaje na nivou podsjećanja na jedan historijski događaj. Ono nas suočava s univerzalnim pitanjima ljudskosti, savjesti i odgovornosti, ali i s činjenicom da se zločini ne završavaju onda kada prestane ubijanje. Njihove posljedice nastavljaju živjeti u porodicama, sjećanjima i sudbinama generacija koje dolaze.
Predstavljanje romana u Brčkom zato ima i šire značenje od uobičajenog književnog predstavljanja. Ona je važan doprinos kulturi sjećanja u gradu u kojem žive potomci porodica protjeranih iz Šahovića i Pavina Polja. Njihova historija dio je historije ovog prostora i zaslužuje svoje mjesto u javnom, kulturnom i obrazovnom životu zajednice.
Posebnu vrijednost ovom susretu daje i činjenica da je autor romana Aleksandar Aco Srdanović, književnik iz Crne Gore, koji pripada narodu i sredini iz kojih su potekli i počinioci zločina. Njegov književni angažman pokazuje da suočavanje s prošlošću nije pitanje kolektivne krivice, nego pitanje individualne i društvene odgovornosti, ljudskog dostojanstva i spremnosti da se istina ne prešućuje. Takav odnos prema prošlosti predstavlja važan doprinos međusobnom razumijevanju i izgradnji povjerenja.
Stotinu dvije godine nakon zločina u Šahovićima, sjećanje na nevine žrtve ostaje naša obaveza. Ono ne podrazumijeva prenošenje mržnje na nove generacije, nego čuvanje istine, poštovanje žrtava i suprotstavljanje svakom pokušaju opravdavanja ili zaborava zločina.
Brčko ima poseban razlog da to sjećanje čuva. Ovdje su novi život započele porodice koje su prije više od jednog stoljeća izgubile svoje domove i zavičaj. Njihovi potomci danas su sastavni dio društvenog, kulturnog i javnog života ovog grada. Zato je predstavljanje romana Kraj dana u Domu “Islahijeta” bilo mnogo više od toga – susret književnosti, historije i porodičnog pamćenja te još jedan korak u izgradnji kulture sjećanja u Brčkom.
Ono što nije zapamćeno i izrečeno, lahko postaje prostor za novo poricanje. A sjećanje je, prije svega, dug prema onima koji više ne mogu govoriti.
