SIRRI: Milostivi, Gaibijin mezar spasi iz ruku ćafira

Munadžat (molitvu znamenitog šejha Sirri-babe Sikirića sa Oglavka kod Fojnice) nalazimo u rukopisima u većini džonkova bosanskih derviša iz 19. i 20. stoljeća. Vokalno se interpretira na melodiju džud bi lutfik i bila je jako popularna. Molitva se odnosi na veličajnog šejha Gaibiju za kojega je šejh Fejzulah Hažibajrić kaže da se rodio negdje u Kliškom Sandžaku, živio u 17. stoljeću, turbe mu je bilo u Staroj Gradiški, a u narodu je poznat kao začudan derviš i evlija. Safvet-beg Bašagić piše da je rodom iz hljevanjske okolice, odakle se preselio i nastanio u Staru Gradišku. “Gdje je učio nauke ne zna se, ali da je bio visoko naobražen, to nam svjedoči spomenik, na ime komentar u dva obsežna sveska na ‘Fususul-hikem’, najglasovitije i najmističnije djelo oca mistične filozofije na istoku, imenom Muhjuddini Arebije. Od svih komentatora Fususa veli se, da je naš Gaibija najdublje zaronio u tajne toga tajinstvenoga djela. Osim toga napisao je jednu knjižicu o svojim derviškim nazorima. Umro je oko 1100. (1688.) u Staroj Gradiškoj, gdje mu je i turbe sagragjeno, koje se i danas u dobru stanju nalazi. Često muslimani iz okolišnjih mjesta pregju u Slavoniju i hodočaste mu grob. Megju bosanskim dervišima cijele legende iz njegova života pronose se od usta do usta”, zabilježio je Bašagić o ovom velikanu tesavvufa. Dr. Fehim Nametak navodi da je Gaibija bio zagonetnija ličnost od također zagonetnog i umnog Hasana Kaimije, Gaibijinog suvremenika i učitelja. Pisao je tajanstvena pisma mističnog i nerazumljivog sadržaja raznim državnim dostojanstvenicima, u kojima kritizira neke njihove poteze, dok u nekim pismima daje i savjete. Predaja kaže da je veliki vezir poslao izaslanika da dozna što Gaibi-baba misli o njegovu planiranom pohodu na Beč. Gaibi je prema predaji navijestio turski neuspjeh pod Bečom. Nakon poraza pod Bečom veliki vezir je Gaibiju ponovno uputio izaslanika da ga pita gdje će biti nova državna granica na što je on prema predaji odgovorio: “Sava međa i moja leđa”. Nakon poraza, osmanska vojska se povlačila preko Save, a šejh Gaibija se nije želio povući, pa ga je ubio osmanski vojnik Hadžija. Austrijski kapetan Makar, upoznat sa njegovim predviđanjima, naredio je da ga ukopaju blizu tvrđave uz Savu, gdje je i ubijen, a kasnije mu je podignuto i turbe. Ukopan je u stojećem položaju, leđima okrenut ka Savi. U prijevodu dr. Amine Šiljak Jesenković donosimo inspirativni “Munadžat” šejha Sirrije koji se odnosi na Gaibi-babin mezar i njegovo duhovno naslijeđe na samoj granici tadašnjeg Zapada i Istoka. .
 SIRRI: Milostivi, Gaibijin mezar spasi iz ruku ćafira

Munadžat

Molitva šejha Sirrije

Bože, rad Tvog Čistog bića, i Najvećeg imena
Rad pra-misli, čiste duše, i svjetlosti sv'jeta
Zarad suza časnog Nuha, i jecaja njegova
Radi časnog Ibrahima kojem vatra vrt posta
Radi mudra Ismaila koj’ se zamal žrtvova
Radi trena u kom Junus u ribi Te slavio
Radi suza iz očiju hazreti Jakuba
Rad uzdaha Jusufova zbog bolnog usuda
Rad daha Isaova što mrtve oživljava
Tako Ti čuvana pečata Sulejmanova
Milostivi, rad svog sabesjednika Musaa
I kuće Uzvišenog, djela Ibrahimova
Rad sayya zaljubljenih, Safe, Merve, Zemzema
Tako Ti Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alija
Radi na Kerbeli prolivene krvi šehida
I duše Ibrahim Edhema, stožera sv'jeta
Ti Gaibijin mezar spasi iz ruku ćafira
Rad Časnog Kur'ana učena u džamijama
Nek nad njim ne zvone klepke i zvona crkvena
Tako ti suza tog Muhammedova ummeta
Omogući da dođe pobjeda tim vjernima
Tako ti iskrenih molitvi djece i žena
Šejh Sirri danju, noću, pred Tvojim pragom klanja
Da se osvoji Gradiška, i u njoj namaz obavlja.

Prijevod: Amina Šiljak Jesenković

 

Stara džamija Tekija izgrađena je 1620. godine (Medžlis Islamske zajednice Bosanska Gradiška, 2003.), sa drvenom munarom i četvorovodnim krovom. U haremu Tekijske džamije, na sjevernoj strani nalazi se Šejh-Gaibijino turbe, koje je 1954. godine preneseno iz Stare Gradiške. Prilikom prenošenja turbeta iz Stare Gradiška nije napravljena vjerna rekonstrukcija starog turbeta. Prema tadašnjim zapisima staro turbe je bilo nešto većih dimenzija i bilo je solidnije građeno. Imalo je uređen prilaz sa ogradom.

 

Šejh Abdurrahman Sirri (Tajanstveni) rođen je u Fojnici 1775. a na bolji svijet preselio na Oglavku kod Fojnice 1847. “Ocu mu je bilo ime Mehmed, a djedu Fadlullah. Obojica su bili fojničke kadije. Veli se da je u Fadlullahovo doba preneseno sjedište kadiluka iz Kreševa u Fojnicu. U mladosti je učio u fojničkoj medresi, ali je više nauke slušao od šejha Husejna Zukića, koji je tada bio šejh tekije u Živčićima, dva sahata hoda na istok od Fojnice. Dolazeći češće u Fojnicu, prijateljevao je šejh sa tadanjim kadijom koji mu je povjerio odgoj svoga sina. Šejh Husejn je svoga učenika uveo u nakšibendijski red i dao mu nadimak Sirri. On je, prema predaji, bio jedini njegov derviš. Po nalogu svoga šejha, Sirrija se oženio i na svom posjedu na Oglavku, dva sahata hoda jugoistočno od Fojnice, osnovao tekiju koja je zaslugom svoga šejha postala jedna od najglasovitijih tekija u ovim krajevima. Svi znameniti bosanski namjesnici 19. stoljeća posjetili su ovu tekiju…”(Šaćir Sikirić, 1941.) Ali-paša Rizvanbegović Stočević podigao je Sirriji turbe na Oglavku

Podijeli

Podržite nas!


Ovaj prozor će se zatvoriti za 18 sekundi.