Sarajevo je dobilo prvi vodovod 148 godina prije Londona, a 378 prije Beča
U Starom Sarajevu naročita pažnja posvećena je vodi i opskrbljavanju stanovništva čistom i zdravom vodom. O tome imamo još i danas cijeli niz dokumenata i zapisa, od kojih su neki od velike važnosti. Većina tih starih zapisa pisana je turskim jezikom. To su, uglavnom, zakladnice i vakufname kojima su dobrotvori stavljali u dužnost svojim nasljednicima i vakufskim mutevelijama da prihode od pojedinih objekata i imetaka troeš na uzdržavanje i popravak vodova, mostova na rijeci Miljacki ili kaldrme u nekim sarajevskim ulicama i sokacima.
Među dobrotvorima nalazio se velik broj žena i djevojaka koje su, duboko prožete ljudskim saosjećajem i dahom dobrotvornosti, ostavljale svoje velike imetke u humane svrhe. Ovdje je, bez sumnje, igrala veliku ulogu religioznost, patrijarhalni uzgoj, ali iznad svega plemenitost starih poštenih pokoljenja kojih pomalo nestaje.
Prvi vodovod u Sarajevu sagradio je Isa-beg Ishaković, davne 1461. godine. Bio je preteča današnjeg modernog vodovoda. Vrlo su interesantne statistike i podaci koje je Hamdija Kreševljaković prikupio o sarajevskim vodama i napravama na njima. Okupaciona austrijska uprava je, prema njenim zabilješkama, zatekla na području Bosne i Hercegovine 143 vodova u ukupnoj dužini od 120 kilometara. Posljednji vodovod za vrijeme Osmanskog carstva izgrađen je 1866. godine.
Da se uoči ogromna razlika između našeg vodovoda i drugih vodovodnih instalacija u evropskim centrima, potrebno je predočiti nekoliko poređenja. U jednom barbarskom periodu srednjeg vijeka propale su mnoge građevine i vodovodi. Sa padom civilizacije, pala je i potrošnja vode. Ulice Pariza i Londona bile su prljavije od sokaka u posljednjoj bosanskoj kasabi. Potrošnja vode u Parizu je minimalna: samo 1 litar otpada dnevno na svakog stanovnika. Duh renesanse trgnuo je Evropu iz drijemeža i moralne dekadense, pa se toga časa podižu nove građevine i vodovodi. London, Hanover i Pariz dobivaju prve crpne mašine, a zlatno doba opskrbe vodom stvarno počinje tek u 18. stoljeću.
Današnjem londonskom vodovodu udaren je temelj 1609. godine. Nikola Kopernik, slavni astronom, bavio se pitanjem opskrbljivanja vodom nekih gradova u Poljskoj. Tako su dobili vodovode: Krakov, Poznan i Lavov, Gdanjsko i Prag prije Sarajeva. Kad su Osmanlije osvojile Beograd, 1521. godine izgradili su javni vodovod iz koga se još 1890. godine opskrbljivalo vodom 20 uličnih česama. U Beču je voda potekla 1839. a u Moskvi i Zagrebu 1878. godine.
Sarajevo je, prema tome, imalo javni gradski vodovod 148 godina prije Londona i punih 378 godina prije Beča.
