Rabindranath Tagore: “Čini mi se da sam te morao voljeti”

Čini mi se da sam te morao voljeti

na bezbroj načina, bezbroj puta,

u životu nakon života,

u dobu nakon doba, zauvijek.

Moje opčinjeno srce je napravilo

i iznova stvorilo ogrlicu pjesama.

Primi je kao dar i nosi oko vrata

na svoje različite načine,

u životu nakon života,

u dobu nakon doba, zauvijek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi,

to je vjekovima star bol,

ta stara priča o razdvojenosti

ili zajedničkom životu,

kao što uvijek gledam iznova u prošlost,

na kraju uvijek ti iskrsneš

kao prekrivač sjaja polarne zvijezde

koja isijava kroz tamu vremena:

Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu

koji dolazi iz izvora srca

i vremena ljubavi jednog prema drugom.

Igrali smo uz milion drugih ljubavnika,

dijeleći istu stidljivu dragost zbog sastanka,

iste potresne suze rastanka

– stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama,

pronašavši svoj kraj u tebi,

ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti:

Univerzalna sreća,

univerzalna tuga,

univerzalni život.

Sjećanja na sve ljubavi

spajaju se sa ovom našom ljubavlju

– i pjesme svih pjesnika,

prošlosti i vječnosti.

Rabindranath Tagore, indijski pjesnik, romanopisac, pripovjedač, filozof, esejist, slikar i dramski pisac, rođen je 7. maja 1861. godine u Kalkuti. Prve pjesme napisao je kao osmogodišnjak. Već sa šesnaest godina objavljivao je prve značajnije pjesme, ali pod književnim pseudonimima. Bio je posrednik između Istoka i Zapada. Američki pjesnik Pound usporedio ga je sa Danteom. Modernizirao je bengalsku umjetnost tako što se odupirao jezičkim ograničenjima. Napisao je preko dvije hiljade pjesama. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1913. godine. Preminuo je 7. augusta 1941. godine u Kalkuti.