Povodom svete Noći odredbe (Lejletul-Kadra): Izbor iz “Sabranih pisama” (Mektubata) indijskog učenjaka i sufije Ahmeda Sirhindija

Povodom svete Noći odredbe (Lejletul-Kadra), noći koja je, prema islamskom vjerovanju, posebno blagoslovljena i odlikovana, u nastavku donosimo izbor iz Sabranih pisama (Mektubata) cijenjenog indijskog učenjaka i duboko poštovanog nakšibendijskog šejha Ahmeda Farukija Sirhindija (1564–1624) u prijevodu na bosanski jezik.

PISMO 162 (1. tom)

Primalac: Hadže Muhammed Siddik Badakhši[1]

1. O vrijednostima blagoslovljenog mjeseca Ramazana

Pismo započinjem s imenom Uzvišenog Gospodara.

Svojstvo govora je jedno od Božijih svojstava koja se pripisuju Njegovoj Ličnosti[2]. Ono obuhvaća suštinske savršenosti svakog Božijeg atributa i svojstva. Tako je i blagoslovljeni mjesec ramazan onaj koji obuhvaća sve dobrote i blagodati. Sve ono što je dobro i blagoslovljeno dolazi od Božije Ličnosti i biva plodom onih svojstava koja se pripisuju Njegovoj Ličnosti. S druge strane, porijeklo svega lošeg i nesavršenog što dolazi u postojanje je na nivou novonastalih (tek dolazećih) stvari i osobina. Sva dobrota koju zadobijaš dolazi od Boga, a sve što je loše dolazi od tebe (4:79). Tako kaže nepobitni kur’anski tekst. Dakle, ukratko rečeno, sva dobrota i sav raskoš ovog blagoslovljenog mjeseca jeste plod onih savršenosti koje se vežu za Božiju Ličnost.

2. Međusobna veza mjeseca Ramazana i Kur’ana Časnog

Svojstvo govora obuhvaća sve savršenosti (koje se pripisuju) Božijoj Ličnosti. Ovaj mjesec obuhvaća svekolike blagoslove koji su, kao takvi, plodovi tih suštinskih savršenosti. Upravo je zbog takve prisne međusobne veze (mjeseca ramazana i Kur’ana Časnog) Kur’an spušten baš u ovom mjesecu: u mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana (2:185).

Noć odredbe (Lejletul-Kadr)[3] u ovom mjesecu je sama njegova srž. Kao da je ta Noć odredbe jezgro, a cijeli ovaj mjesec njegova spoljašnja opna. Stoga, ko ovaj mjesec provede u miru i obistini njegove vrijednosti i blagoslove, taj će i cijelu godinu provesti u miru, obistinivši njene vrijednosti i blagoslove. Molim Allaha, dž. š., da nas daruje dobrotom i bogatstvima ovog blagoslovljenog mjeseca i da nam od toga udijeli u izobilju. Amin.

“Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci,
Meleki i Duh, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake,
ona je spas sve dok zora ne svane.” (Sura El-Kadr)

3. Svojstvo objedinjenosti istina u jednoj datuli

Pečat Poslanika, s. a. v. s., je rekao: “Kada neko od vas hoće da prekine post, neka pojede datulu, jer u datuli je blagoslov.” Poslanik, s. a. v. s, lično je post prekidao datulama. Razlog blagoslovljenosti u njima je u tome što je drvo datule stvoreno iz udruženosti kvaliteta objedinjenosti (onog što je rasuto) i pravednosti.  Poslanik, s. a. v. s., je datulino drvo nazvao čovjekovom tetkom, s obzirom na to da je stvoreno od ostatka gline koja je korištena prilikom stvaranja Adema, a. s. Rekao je: “Poštujte svoju tetku, datulino drvo, jer ono je stvoreno od iste zemlje od koje je stvoren Adem, a. s.” Moguće da je upravo zbog takvog svojstva objedinjenosti svekolikih istina datulino drvo nazvano blagoslovom (bereketom). Kada neko prekine svoj post njegovim plodom tj. datulom, tada ona postane dijelom čovjekovog tjelesnog bića. I dok datula postaje dijelom njegovog tijela, suština gore navedenog kvaliteta objedinjenosti (istina) koji se veže za datulino drvo, također postaje dijelom čovjeka koji jede tu datulu. Onaj koji jede tu datulu, dakle, ima udio u beskrajnim sveobuhvatajućim savršenstvima koja su u njoj sadržana. To se dešava i kod one osobe koja ne posti a jede datule, međutim, navedeno dejstvo je mnogo intenzivnije izraženo i u svojoj potpunosti ostvareno kod onoga koji svoj post prekida datulama. To je zato jer u vremenu prekidanja posta, osoba koja posti biva ispražnjenom od zastora kao što su tjelesne strasti i apetiti koji će uskoro (smrću) prestati da postoje, i kao što su sva ona zadovoljstva koja čovjeka ometaju da čvrsto korača stazom Šerijata.

Poslanik, s. a. v. s. je rekao: “Blagodat vjernikovog sehura je datula” (Ebu Davud, 2345), što bi moglo značiti upravo to da datula postaje dijelom čovjekovog tijela i tako usavršava njegovu ćud. Nije cilj usavršiti datulino drvo već je cilj usavršavanje čovjeka.

Ukoliko nije moguće iftar započeti datulom, podstiče se na to da se taj gubitak nadoknadi time što će se sa datulama započeti sehur. Zbog svojeg kvaliteta objedinjenosti (istina), jedenje datule je poput jedenja svih vrsta voća (hrane) istovremeno. I blagoslovljenost koju jedenje datule nosi ostaje uz čovjeka sve od sehura do iftara.

Koristi hrane koje ovdje navodimo ostvarive su samo u slučajevima u kojim je ta hrana odobrena Šerijatom i to na način da ni najmanje ne prelazi Šerijatom dozvoljene granice. Također, istinska korist jedenja hrane ostvariva je isključivo kod onih koji, dok jedu, prelaze iz spoljašnjih formi ka unutrašnjim stvarnostima. Takvi napuštaju ono površinsko zarad suštine koja je iznutra. Spoljašnja forma hrane ojačava spoljašnju formu tijela, a unutrašnja stvarnost hrane usavršava unutrašnju stvarnost ljudskog bića. Stoga, jedenje hrane koja je zabranjena Šerijatom koristi samo tijelu, a osobi koja je jede donosi samo štetu.

Pusti da ti zalogaji hrane budu poput dragulja
Poštuj ih, i budi siguran u riječi ove
Nakon toga, nastavi da jedeš koliko god želiš
U tome je tajna pravilne ishrane, pa sa sigurnošću je upamti

To je tajna požurivanja sa iftarom i odgađanja sehura, što hranu koju postač jede čini takvom da ga duhovno uzdiže.

S engleskog preveli: Mak Tanović i Abdurahman Merkez

Izvor: Ahmed Faruki Sirhindi, Maktubat-i Imam-i Rabbani, translated by Irshad Alam Mujaddidi, Sufi Peace Mission, Dhaka, 2020.

[1] Biografski podaci o navedenom primaocu pisma nisu precizno utvrđeni, ali se vjerovatno radi o kaderijskom šejhu Muhammedu Šahu Badakhšiju (1550–1635) koji je bio duhovni učitelj Dare Šikoha (1615–1659), princa tadašnjeg Mogulskog carstva te najstarijeg sina i prijestolonasljednika mogulskog vladara šaha Džihana (1592–1666). Sva pisma iz šejh Sirhindijevog Mektubata izvorno su napisana na perzijskom jeziku (osim dva koja su napisana na arapskom), a s obzirom na to da je perzijski bio jezik indijske književne elite Sirhindijevog vremena te službeni jezik tadašnjeg carstva, zaključuje se da su sve osobe kojima se šejh Sirhindi obraća svojim pismima bili obrazovane individue koji su na ovaj ili onaj način gajili ljubav prema Bogu, Poslaniku i njegovim nasljednicima.

[2] U klasičnoj islamskoj teologiji, Božija svojstva (atributi) se dijele na ona koja se pripisuju Njegovoj Ličnosti (sifati-zatijje) i na odrična Božija svojstva (sifati-subutijje).

[3] Lejletul-Kadr (arap. لیلة القدر)na bosanski jezik prevodi se kao Noć odredbe, Noć snage/moći, Noć vrijednosti, Noć sudbine ili kao Noć mjera.