O domovini izrekao MUSTAFA od plemenitih i ludih ZVIZDIĆA

DOM
Taj dom rastao je direktno iz moga želuca
Cvjetao na sve četiri strane svijeta
Sa svojim olucima dimnjacima
Dom u čijem središtu žario se stolnjak
Crveni rad moje majke
U trenucima nježnosti govorio bih:
Grumen krotke biografije koja prkosi nebu
A u doba jutarnje omamljenosti
Samo kratko konstatovao:
Ta iskežena čeljust provlači se
Mojim mučnim snovima
Dom od supe iz kesica
Dom od pasivnog srebra
Dom od mog jeftinog pribora za brijanje
Dom od mojih ruku
Od mog astigmatičnog pogleda
Dom što izgori u jednom proljetnom danu
Dom u kome nestade
Moj tvrdi otisak palca
Moja bijela usta tišine
Moj bijeli krik neostvarenog svijeta
IZREKAO MUSTAFA OD PLEMENITIH I LUDIH ZVIZDIĆA
Nemam doma, imam strah.
Kofer imam, u koferu strah.
Sa koferom putujem.
Putujem, putujem,
uz suhe rešetke lice priljubljujem.
Ne osvrćem se, nema konduktera,
za zaludo besplatna je vožnja.
Historija ima svoju logiku,
a ja maniju gonjenja.
Treći u krdu slijeva,
smiješim se pred pogubljenje.
Hladnoća je nož,
za milost nikog moliti neću.
Sve sam to ja:
šuštanje kaputa,
mreškanje čaja.
Sve sam to ja:
češanje ispod kape,
usta sa zadahom duhana.
Iz ogledala ko se smiješi?
Od smrti vašeg muža, gospođo,
i vaš sin je naglo popustio u učenju…
Mustafa je mutav čovjek,
ne zna ispričati nijedan vic…
Mustafa je prevarant,
poezija mu vrvi općim mjestima…
Isti Šantić, isti Šantić,
moj sin je pravi Hercegovac…
Imaš dara, Mustafa,
koliko i u Sidrana…
Mustafa je slabić,
Mustafa je sjena od čovjeka…
Klizim niz vrijeme
kao riba između dlanova.
Neću potonuti u kafanski sto,
nije dotle došlo.
Bog voli ljude bez nade.
Oni su najkrotkiji.
BIO SAM
Bio sam u kraju
gdje mrtvi na drveću cvjetaju.
Bio sam u kraju
gdje bogovi kao umorne ptice pjevaju.
Bio sam u kraju
gdje se brkata djeca rađaju.
Brkata djeca rađaju,
ubivši mrtva padaju.
Mrtva padaju,
mrtva cvjetaju.
Bogovi nebeskim nožem prizemljeni,
bogovi zemaljskom psovkom oplemenjeni.
Zima je – cvjetanja doba.
Zima je – krv kola.
Zima je – mladenci idu u kolone.
Zima je – djeca pucaju na avione.
Bogovi kao umorne ptice pjevaju,
brkata djeca na drveću cvjetaju.