IBN AREBI: Svjetlosni salavat
SVJETLOSNI SALAVAT
Gospodaru, dar Svojih salavata i cjelost Svojih selama Ti daruj Prvom očitovanju iz Božanskoga Oblaka, Zadnjoj manifestaciji u ljudskome rodu; muhadžiru iz Mekke – „Bijaše Allah a sa Njim ništa drugo“, u Medinu – „a i sad je On kako i prije bijaše“; onom koji je svojim bîćem svih pet Božanskih hadarāta pobrojao – „A svaku stvar u Jasnoj knjizi Mi pobrojasmo“; onom koji milostan je prema tragaocima svojih spremnostî zovom svoga bîća – „A Mi te poslasmo samo kao milost svjetovima“; tački Bismille koja obuhvata sve što bîva i što je bilo; tački naredbe koja obilazi po kružnicama Bîtka; tajni Onstva koje u svakoj stvari teče a od svake stvari opet je čist; Allahovom povjereniku nad haznama dobrotâ i njihovom pohranitelju, onog koji ih dijeli i udjeljuje prema spremnostima ljudskim; riječi Najvećega Imena; Fatihi talismanske riznice; najpotpunijoj pojavnosti koja objedini robovanje i gospodstvo; najobuhvatnijem razvoju što natkriljuje i moguće i stvarno; gorostasnoj planini koju ne potresaju Božanska manifestiranja s mekāma postojanosti; golemom okeanu kojeg na zamućuju lešine nehajâ u bistrini njegova uvjerenja; Svjetlosnom peru koje piše snagom slovâ uzvišenih; Božanskom dahu koji teče riječima punim; Najsvetijoj emanaciji kojim se pokazaše prve stvorenosti i njihove duhovne sposobnosti; Svetoj Atributskoj emanaciji kojom se univerzumi uobličiše i njihova izvorišta; izlazištu sunca Bîti na nebu Njegovih Imena i Atributa; izvorištu svjetlosti emanacijâ u baščama duhovnih odnosa i vezâ; liniji jednoće među dva luka Jednosti (Ehadijjeta) i Imenske Jedinosti (Vāhidijjeta); vezi koja spaja silazak sa neba iskona na zemlju vječnosti; malom obrascu iz kojeg izvio se onaj veliki; Bijelom biseru koji spustio se na Crveni rubin; dragulju mogućih bîvanja koja u stalnom su kretanju i mirovanju; tvari fehvānijjetske riječi koja se promolila iza vela „budi“ (kun) na pojavnost „i to bî“ (fe-jekūn); Prvoj materiji oblikâ koji se nikome ne očituju doli samo jedanput, dvaput ne; Kur’ānu ukupnosti koji objedinjuje i nemoguće i nepostojeće; Furkānu odijeljenosti koji razdvaja stvoreno od vječnog; postaču dana „ja obitavam kod svoga Rabba (Gospodara)“; onom koji u noćnom je ibadetu „moje oči spavaju ali ne i srce“; posredniku između Bîtka i nebîtka – „Pustio je dva mora da se dodiruju“, kariki vezanosti stvorenoga s vječnošću – „Između njih je pregrada i oni se ne miješaju“; pa to je defter prvog i posljednjeg, središte što sažima skriveno sa pojavnim.
Neka je salavat na Tvoga Miljenika kojim Si pokazao Ljepotu Svoje Bîti na postolju Svojih manifestiranja, i postavio ga kiblom Svojih stremljenja u skupnosti Tvojih manifestacija, zaodjenuvši ga ruhom Svojih Esmi i Sifata, i okrunivši krunom najvećega hilafeta, kao što Si ga i tijelom njegovim proveo na isrā’u do Udaljenog hrama (el-Aksā), sve dok nije stigao do Krajnjega Lotosa – Sidrei-muntehā’a, pa se uzdigao do blizine dva luka ili još bliže, te mu u srce radosti ulilo što Tebe svjedoči, tamo gdje nema ni jutra ni večeri – „A srce nije poreklo ono što je vidjeo“, i pogled svoj upravio Tvome Bîću, tamo gdje nema ni praznine ni punine – „Pogled mu nije skrenuo niti prekoračio“.
Bože, neka je na njega salavat kojim će izdanak moj dotaći osnov moj, a dio moj cjelovitost moju, da bît moja sjedini se s njegovom, i sifati moja s onim njegovim, da oko u oku smiraj nađe, a odjeljenost od odijeljenosti u bijeg zađe; i selam kojim ću u njegovu slijeđenju biti spašen od nazatka, i na putu njegova Šerijata od lutanja; kako bih kapije Tvoje ljubavi ključevima šerijata otvorio, i kako bih Te osjetilima i organima svojim u niši njegova Zakona i pokornosti svjedočio; kako bih iza njega u utvrdu Lā ilāhe illallāh ušao, i na njegovu tragu u halvet (osamu) „ja s Allahom imam jedan poseban vakat“ – jer to su Tvoja vrata preko kojih ako Tebi rob ne krene, svi drugi puti i kapije njemu zatvaraju se, i prutom edeba u staju hajvansku vraćen bude.
Allahu, Gospodaru moj, Ti čiji zastor nije doli svjetlost, a skrivenost doli golema očitost; na mertebi Tvoje apsolutnosti bez truna relativnosti Tobom Te ja molim, u apsolutnosti u kojoj činiš što hoćeš i želiš; i otkrovenjem Svoje Bîti znanjem svjetlosnim; i Tvojim otkrivanjem u formama Tvojih Imenâ i Atributâ kroz uobličeni Bîtak; da na našega prvaka, sejjida Muhammeda, doneseš salavat kojim ćeš kroz naše duhovno oko provući surmu svjetlošću koja isijava iz praiskona; kako bih svjedočio fenā’ onog što nema i bekā’ Onog koji je oduvijek; kako bih sve stvari vidio onakvim kakve u osnovi jesu – ništavne i izgubljene, koje nisu ni primirisale Bîtka a kamoli da stvarno opstoje;
Bože, salavatom na njega izbavi me iz jastva moga na svjetlost, iz groba moga tijela na džem’ sudnjega okupa i ferk proživljenja; iz nebesa Svoje Jedinosti Ti me oblij, da očistim se od pogani širka; proživi me prvom smrću i drugim rođenjem; učini da osjetim vječni život još na ovom prolaznome svijetu; i daj mi svjetlosti kojom ću hoditi međ’ ljudima, i kojom ću u Tvoje Lice gledati ma gdje se okrenuo, bez natruhâ sumnje i nejasnosti, gledati očima skupnosti (džem’) i odijeljenosti (ferk), dijeleći Istinu od laži, samo Tobom na Tebe ukazujući i s Tvojim izunom ka Tebi upućujući.
O Najmilosniji, o Najmilosniji, o Najmilosniji;
Neka je salavat i selam na našega prvaka Muhammeda, kojim će ova naša dova biti kabul, i svako naše nadanje ispunjeno; i na njegovu porodicu, Ehli-bejt, porodicu osvjedočenja i spoznaje istinske; kao i na njegove ashabe, drugove izravnoga kušanja (zevk) i intuicije, što uvojak noći bîvanja je raspleo, a osvit čela viđenja pokazao:
Āmīn, Āmīn, Āmīn
I selam neka je na sve ostale poslanike, i neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova.
